Zemlju je prekrio mrak. U tami se naziru tek nejasni obrisi drveća i tamni oblaci na nebu. Bacaju teške jesenske kapi kiše. Po pustoj mokroj cesti stari autobus me vozi. Gledam kroz prozor. Vrijeme kao da se stopilo sa mnom. Misli mi lutaju nekim drugim svijetom.
Nedostaješ mi…Tvoja kosa i te predivne oči, iskreni osmijeh i mekane usne. Moja ruka tvoju ruku traži, moje srce tvoje srce slijedi. Ne želim da ikada završi naša sreća, da me zagrliš snažno i nježnim glasom kažeš da nikada nećeš otići.
Tvoja ljubav neka me grije kada mi srce zahvati hladnoća, tvoj lik neka mi vrati osmijeh na lice kada mi dušu proguta tuga, tvoji prsti neka mi obrišu suze kada me shrva bol. Danas, kada se vratim, staviti ću ruke oko tvoga vrata pa ćemo zajedno plesati kroz noć…
Post je objavljen 10.12.2006. u 21:41 sati.