Danas sam radila u jednom butiku. Idem doma prek Trga. Nekako sam se zaželjela kuhanog vina. Miris hladnoće me svake godine nekako raznježi i navru mi uspomene i postanem nekako sjetna, kao da me grad zove i govori mi: " prošeći mojim ulicama i pogledaj lica ljudi" Takvo raspoloženje me ulovi uglavnom zimi. Uzela sam jedno kuhano vino i stala za coca-cola stol da ga popijem. Svugdje oko mene bilo je ljudi. Jedna bakica je sjedila na klupici i nije ništa pila. Na toj istoj klupici je sjedilo još ljudi, ali činilo se da ju ne poznaju. Bakica je sjedila okružena ljudima, a opet sama. Imala je nekave crvene štrample i dvije vrećice koje su stajale pokraj nje. Gledala je u jednom pravcu, ali sasvim nepomično i bez naznake da nešto promatra. Imala je crveno bijeli rubac, pohabani kaput i držal je praznu bocu od coca-cole.
Post je objavljen 10.12.2006. u 19:51 sati.