Hmmm....Kaj se događa...Ne znam...
Ne znam kaj bi sama sa sobom...Ne znam di je početak,di je kraj...
U subotu se nešto strašno dogodilo,nema konkretne veze sa mnom,ali ima...
Bila sam sva izvan sebe,a plakala...Ajme...Ali to nije važno...
Makar ne prestajem misliti o tome,i to mi je pomotalo sve osjećaje i sve...
Objavljujem da Ivana ima blog ponovnoslobodna.blog.hr...
Prekinula sam s dečkom,jer nam nije išlo,slabo smo se viđali,ali to sve je zato kaj se ne poznamo dobro..Ali opet ćemo pokušati,kaj znaš kaj možeš izvuči iz osobe...
Kaj se tiće škole,nekak sam zbunjena,jer imam dosta toga za ispraviti,a nemam živaca učiti...Koma,imat ću loše ocjene...
Nalazim se u vEEElikoj nedoumici...
Al neću pisati u vezi čega...Tj.ne znam....Strah me...
Iako se dobro osjećam....
Ali jednostavno neću moći oprostiti samoj sebi kaj sam doživjela to strašno razdoblje s Kekom...I sada,ja se ne mogu više zaljubiti...To je jedino kaj znam,i jedino kaj je od svega ostalo istina...Dečko mi se može sviđati,ali ti osjećaji će se stalno mjenjati...I zato se unaprijed ispričavam svim dečkima(i mom Bivšem),
Jer još uvijek nisam sigurna u ništa,jednostavno ne mogu naći taj osjećaj u sebi..Još uvijek ne mogu...Ali se nadam da će to brzo proći...
Ali sada znam da mi je jako stalo do Njega...
Ne znam gdje ćemo biti za Novu godinu...Samo znam da će moje najdraže osobe biti sa mnom...Bivši ide u Bosnu slviti,a sve je skupo u Jaski,i mi ne možemo biti stalno na jednom mjestu..Eh ne znam...Neću ništa planirati...
Nemojte me ništa pitati,sad mi je to zbunjeno razdoblje...
Ne znam ništa...
Fali mi Hanah...moja velika sreća...Ne viđam ju puno...
A kaj se tiće Keke,bolje mi je da ga ne viđam...
Jer bi me srce moglo prevariti...Onako,opet...
Ali on se seli u Jasku u školu,i to možda k nama u razred....
Sretna sam a i nisam...
Ne znam..Ja fakat ne znam kaj da više mislim!!
Mislim sretna sam ja fakat,ali tako ZBUNJENA ko nikada!!!
Ma pozdrav svima...Pozdrav Renati,Mii,Orlandu,Martinu,Ivani i «Marici»...
Znam da ispadam blesava u ovom postu,ali kaj ćeš.....
«Puklo nebo iznad grada...
ja bas tada mili Bože...
prvu ljubav sretoh tu na ulici
mokru do kože...
Otkad vidjela ga nisam
ko da prošla su dva vijeka
a on... nekoga čeka...
Moja prva ljubav ...
moj prvi pređen most...
moja prva ljubav...
moja nevinost....
Moja prva ljubav ...
sada svijetom hara...»
«Noć bez zvijezda
gradovi bez imena i moja sjećanja
tragovi kočenja
na cestama što vode do neba ....
A bila sam na kraju svijeta sama,
bez tebe korak do dna....
sam protiv svih na kraju vremena...
a gdje si ostao ti ....
Zlatne godine i duge sjene ....
pomoli se za naše vrijeme...
jednu svijeću ljubavi...
zapali za mene....
Hladna kiša moje noći
umiva tvojim suzama ....
nije život posuo sa ružama
sva moja sjećanja....»
Post je objavljen 10.12.2006. u 16:42 sati.