„Bio je dugi prosinac, i ima razloga vjerovati, možda će ova godina biti bolja od prošle“, refren je jedne pomalo nerazumljive i tužnjikave pjesme Counting crowsa. Mislim, nije da volim Counting crowse, ali mi je ova stvar dobra, ima dobar refren, i krajem ovog mjeseca moći čemo ga čak i koristiti kao vlastiti stav (tek je 10.12. još je rano). Još je rano svoditi račune za ovu godinu, svašta se može dogoditi u danima koji još ostaju.
Zašto me nervira prosinac? Mogu onako općenito reči, zbog manifestacije potrošačke kulture. Vrlo prazna, općenita, nesadržajna izjava. Točno je, ali je ipak složenije od toga. Nervira me sva ta isforsirana i prenabrijana predblagdanska atmosfera, taj presing da se ufuraš u predbožićni film, i konzumiraš je svim silama jer slijedeći put češ za to imati priliku tek za godinu dana. Svo to bombardiranje informacijama, od šarenih lampica do božićnih pjesmica na svim radio postajama, i najiritantijih điđa na štandovima koje bipaju uvijek istu melodiju.
I taj pritisak subjektivnih rokova do Božića ili eventalno kraja godine, frka i panika da se sve odradi kako bi neka računica bila čistija, ta prebukiranost prosinačkih termina, kao da se ništa ne može ostaviti za siječanj. Novina u našem svijetu korporativnog prenemaganja i glumljenja profesionalnosti je kultura božićnih domjenaka, gdje se korporacije natječu tko će imati raskošniji božićni domjenak, što im je možda više u interesu nego se natjecati tko će biti inovativniji ili bolji poslodavac. Tako je to kod nas. Ne idem po božićnim domjencima, valjda je to pokazatelj mog statusa u društvu, mislim da sam bio svega dva puta u životu. Božićni bakalar kod mene na poslu na badnji dan je posebna priča, ali o tome radije ne bih.
Radije bih prosinac, osobito ove godine, s obzirom na sve, prespavao. Preskočio svu tu gungulu Božića u potrošačkom društvu, a i presing dobrog provoda za novu godinu radije na neki način eliminirao. Prespavao, odhibernirao, najbolji način za ne osjećati se previše usamljenim. Probudio se u siječnju, najdužem mjesecu u godini tihih, hladnih i kratkih dana, lišenom sve te prosinačke strke. Inače, odlazak na novu godinu u inozemstvo najbolji je način za riješiti se bar dijela te atmosfere, znam jer mi je to jednom uspjelo i bila je to najbolja nova godina ikad. Još se bavim tom mišlju, makar mi situacija ove sezone nije baš neka.
Mislim da mi podnošenje ovog prosinca ide sasvim dobro, valjda je to zbog ovog neuobičajeno toplog vremena, iako nas kratkoća dana ipak podsjeća da idemo u zimu, a i preopterećenost poslovnim obvezama, što nije uopće loša stvar. Bolje je tako nego imati previše slobodnog vremena, dokoni um je uistinu đavolje dvorište.
Ipak, biti će to dugi prosinac, i ima razloga vjerovati, možda će nova godina biti bolja od ove koja prolazi..
Post je objavljen 10.12.2006. u 16:39 sati.