Nakon sinoćnjeg ludog provoda koji mi je povratio vjeru da priče o Roppongiju nisu samo bajke, danas mi ipak nije ostalo puno vremena za pisanje bloga tako da ću ovaj put energiju usmjeriti u filtriranje cca 400 slika iz Kyoto-a jer stvarno vjerujem da prosječnom posjetitelju ovog bloga nije zanimljivo gledati toliko crvenog lišća.
P.S.
Moram priznati da nam je nakon kupovine fotoaparata ostao gorak okus u ustima jer smo se morali suočiti s činjenicom da zapravo nemamo pojma o fotografiji. Ali, na svu sreću, manual koji se dobije s fotoaparatom je više nego koristan tako da vjerujem da ćemo kad-tad napredovati. Sad bar znamo da najslabija karika nije fotoaparat.