Marketing
idemo dalje...
Dobro. Šta je bilo bilo je. Jučer sam napravila najgluplju, najgoru moguću stvar koju sam mogla napraviti. Ali nije mi žao. Sve što je bilo u meni izašlo je. Možda ne do kraja.. ali jedan dio je. I znam da zavaravam samu sebe... i znam da ce mi se sve to opet skupiti i samo cu ic dublje i dublje sa svojim glupostima. I toliko toga bi sad napisala i toliko toga držim u sebi ali previše razmišljam o tome šta će drugi misliti. I kad sam mislila da sam najsretnija osoba na svijetu, postala sam najnesretnija. I kada sam najviše volila, ovo mi se dogodilo. Po drugi put sam izgubila vjeru u ljubav i dala bi sve da se sutra probudim i da je sve ovo samo ruzan san. Svjesna sam toga da niko nije vrijedan da tako razmišljam i pišem i govorim, ali kad si nemogu pomoći. Kad bi se vrijeme moglo vratit unazad jedan dio života bi preskočila. Onaj zbog kojeg sad tu sjedim i ovo pišem i koji me natjerao da razmišljam ovako nezrelo i glupo i zbog kojeg bi najrađe volila da me nema. Možda bi se trebala posvetiti drugim ljudima koje volim i koji vole mene... iako je trenutno jedina stvar koja bi me mogla učiniti imalo sretnom to da me nitko ne dira i ne pita ništa... da mogu ležati u svojoj sobi na krevetu gledajući u plafon,da mogu plakati koliko me volja, da se ne trebam osvrtati dali me tko vidio,.. sve do onog dana kada shvatim da sam prestala voliti.. i kada izađem iz kuće i počnem cijeniti činjenicu što sam povukla crtu iznad onoga što je bilo. Taj dan će doć... iako ne možda tako brzo, al nadam se što prije....
Post je objavljen 10.12.2006. u 12:55 sati.