Vracajuci se kuci, usao sam u pogresno dvoriste, i udario u drvo koje nemam.
Drugi auto je udario u moj, ne dajuci nikakvo upozorenje o svojim namjerama.
Mislio sam da je prozor kola otvoren, ali sam shvatio da nije kad sam gurnuo glavu kroz njega.
Sudario sam se sa parkiranim kamionom, koji je dolazio iz drugog pravca.
Kamion je prosao kroz moju sofer-sajbu, pravo u lice moje zene.
Pjesak me udario, i podvuk'o mi se pod auto.
Taj tip je bio po cijelom putu. Morao sam da skrenem par puta, prije nego sto sam ga lupio.
Poceo sam da se klizam po putu, bacio pogled na punicu, i sletio preko nasipa.
Pokusavao sam da ubijem muhu, kad sam udario u banderu.
Cetrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom, i dozivio nesrecu.
Dok sam prilazio raskrsnici, znak se iznenada pojavio na mjestu gdje nikad prije nije bio. Zato nisam uspio da zakocim na vrijeme, i izbjegnem nesrecu.
Da ne bih udario branik kola ispred mene, pokosio sam pjesaka.
Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unazad, i udario u susjedna kola.
Nevidljivi auto je dosao niotkuda, udario moja kola, i nestao.
Rekao sam policiji da nisam povrijedjen, ali kad sam skinu kapu, uvidio sam da imam frakturu lubanje.
Bio sam ubijedjen da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu stranu, kad sam ga udario.
Pjesak nije znao na koju stranu da bjezi, pa sam ga zgazio.
Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tuznog izraza lica, kako se odbija od haube mog automobila.
Neposredan uzrok nesrece je bio mali covjek u malim kolima, ali sa velikim ustima.
Ispao sam iz auta dok je slijetao s puta. Kasnije me u jarku nasao neki pas lutalica.
Bandera mi se brzo priblizavala. Pokusao sam da skrenem sa njene putanje, kad me je udarila.
Post je objavljen 10.12.2006. u 12:52 sati.