U 6,30 mama osjetila lagane bolove.
Tata otišao na posao, a da to nije znao.
Mama nije ništa spominjala, jer, beba će se roditi na Laurin rođendan, ne prije!
Kad se Laura probudila, otišle su u vrtić...
Mama se vratila kući, i dalje je bolilo, ali nije paničarila, jer ima puno toga još za napraviti...
Kad je skužila da to neće prestati, krenula spremati stvari... Torba za rodilište je bila već spremna par dana, ali je zato trebalo spremiti stvari za bebu za izlazak i Laurine stvari, jer bit će kod bake Josipe.
Kad je sve bilo obavljeno, mama je odlučila leći i mjeriti razmak između trudova - 5 minuta, pa 7, pa 5, pa 7.
Nazvala rađaonu, a oni kažu "nisu ustaljeni, dođite na Polikliniku na pregled pa ćete vidjeti što dalje!"
Tata je dojurio sa posla, otišli smo po Lauru u vrtić.
U autu je razmak već bio 3 minute, pa 5, pa 3 i dalje više se nije moglo mjeriti jer smo stigli do bolnice...
11,30 mama ulazi na polikliniku, dr. Vlašić pregledava i komentira "Gospođo, ne mičite se jer ćete ovdje roditi!" A sestrama govori "8 centimetara, brzo kolica!"
I tako, prebacili mamu na kolica, mama se hvata telefona, kako bi se tata što prije vratio... "Na benzinskoj smo! Tvoje mame nema doma!" Pa kud baš sada, uvijek je kući, gdje je mogla otići!!!
Mama stiže u rađaonicu, ulazi u box u podne... Kažu "Idete na loptu, prije ćete roditi!", ali mama odbija, nema tate, neće bez njega.
Tata stiže u 13,00, oblači odijelo i možemo početi!
13,08 Dr.Marko
13,09 mama hopsa
13,41 Priprema, pozor...
14,07 ...Zara
Tu nam još fali samo Laura!
A ostalo je povijest!
Hvala primalji Dijani!
Post je objavljen 10.12.2006. u 11:29 sati.