Predgovor:
@Drag Blog, daj se skuliraj!
Komentiraš kao uvrijeđena mlada. Nisam se priklonio Branku Salaju. Samo želim uljuđeno razgovarati. No, on šuti, vjerojatno misleći da je rekao što je trebao i da ćemo se nakon toga okaniti njegove uloge u stvaranju Tuđmanove Hrvatske. U krivu je. Al' prije nego se opet dotaknem njega, da upozorim kako Ankica Tuđman spominje Nikolu Majstrovića, pišući o Nikši Majstoroviću koji im je 1977. doveo u dom dvojicu švedskih novinara koje su snimili intervju s Francekom. Razgovor za švedsku televiziju emitiran je 1978. u sklopu dokumentarnog filma "Hrvati - teroristi ili borci za slobodu". To je isti onaj film u kojem je Majstrović bio snimatelj, a u jednom kadru se pojavljuje i Bruno Bušić provirivši iza jednog drveta u kampu za obuku hrvatskih "terorista" u Schwarzwaldu. Kako piše Ankica, Tuđman je odmah komentirao da nije znao da će njegov intervju staviti u kontekst terorizma. Osobno se ogradio od filma. No, taj ga je intervju, uz tri presotala dana drugim stranim novinarima, koštao 3 godine zatvora i pet godina zabrane javnog istupanja.
Zanimljivo je da se još jedan švedski novinar pojavljuje u prijelomnom kontekstu za Tuđmana. Kako Ankica piše, nakon Tuđmanovog pisma Vilimu Mulcu 1986. da mu se odobri izdavanje posoša radi odlaska na predavanja u inozemstvo, Zagrebom se proširila vijest da će Franceku odobriti molbi. Ubrzo je iz Švedske nazvao novinar Tonči Percan i pitao Franceka je li to istina. Percan je za vrijeme rata izvještavao iz zapadne Slavonije, a po narudžbi švedske televizije (Vlade) napravio je i dokumentarni film o "Balkanskoj duhanskoj mafiji", koji sam promovirao u Globusu 1998.
Autorica "Mog života s Francekom" na više mjesta spominje Francekovo prijateljstvo s Henryiem Kissingerom, začetim 1966. u SAD-u. To je onaj studijski boravak u SAD-u koji je Francek nazvao sudbonosnim u svojim dnevničkim zabilješkama iz 1974.
Volio bih kada bi gospodin Salaj prokomentirao gornje zamjedbe o Švedskoj i SAD-u.
A tebe bih Dragi Blože uputio da se što prije baciš na Ankičinu knjigu. Iznenadit ćeš se, recimo, kad vidiš da je Vjeko Brajović 1990. omogućio Šušku i kompaniji da doputuju bez viza i putovnica na Pleso, a ne kako ti nagađaš, Josip Perković.
A kad se već hvališ svojom bliskošću s Jožom Manolićem, daj ga priupitaj je li istina da je ono njegovo pismo Tuđmanu što ga je u Vjesniku objavio Krešimir Fijačko, napisao zapravo Zdenko Svete, njegov šef kabineta, bez njegova znanja? Moj izvor tvrdi da se Manolić strašno rasrdio na Svetea zbog tog pisma, ali ga prvo vrijeme nije mogao dohvatiti jer je isti odmah po objavi pisma pobjegao s radnog mjesta iz Sabora u Split. Ti znaš da je Svete, obzirom da je svojedobno bio vrhunski jugoslavenski diplomat, vrijeme rada kod Manolića, bio u jako prisnim odnosima sa sadašnjim savjetnikom Stjepana Mesića, Budimirom Lončarom. A njegova supruga Nila Kuzmanić-Svete posjećivala je ratnih godina Ankicu Tuđman.
Vijest:
Prema vijestima iz izvora bliskih tjedniku Globus, Josip Perković pred dva broja u tim novinama nazvan ratnim zločincem, izvršio je veliki pritisak na uredništvo ne samo da se prestanu objavljivati tekstovi komprimitirajućeg sadržaja po njega, nego da se počne s napadima na njegove neprijatelje. Već po izlasku broja u kojem je francuski odvjetnik Ivan Jurašinović rekao da predsjednik Mesić štiti Josipa Perkovića kojem je mjesto u Haagu, Perković je kontaktirao neke urednike najtiražnijeg političkog tjednika u nas, upitavši ih zašto ga Globus napada. Nije prošlo dugo, u najnovijem broju iz pera urednika Igora Alborghettija i Marka Cigoja objavljen je protuobavještajni uradak o podignutoj petmilijunskodolarskoj nagradi za glavu Ante Gotovine. Između ostalog, taj špiclovski pamflet usmjeren je i protiv ljudi koji su nedavno govorili protiv Josipa Perkovića, ali i njegova zaštitnika Stjepana Mesića. Alborghetti i Cigoj, iznova te ljude proglašavaju domaćim obavještajnim podzemljem koje je za sitne pare trgovalo dezinformacijama o Anti Gotovini. Prostor u listu, nakon dužeg izbivanja, dobio je i Perkovićev pobočni glasnogovornik Gordan Malić.
Post je objavljen 10.12.2006. u 02:04 sati.