Marketing
Beč
Prije tjedan dana smo isli u Beč sa skolom.putovali smo 6 i pol sati do tamo i 6 sati natrag(ako znate zbrajati oko 12 i pol sati
),isli smo po noci i u autobusu je bilo zakon dok neke cure nisu krenule pjevati neke shakirine pjesme,no problem je bio u tome sto su iz tako pametnog teksta jedino uspjele nakon svakih 15 minuta viknuti:Shakira,Shakira.Kada sam se vratio u svijet zivih nakon sto sam skinuo slusalice vidio sam da Ivona sjedi Gaju u krilu i prepipava ga i govori mu kako je mekan,on to nije shvatio kao uvredu nego se i dalje ostao tupo smjesiti(ne znam jel bio drogiran ili jednostavno u soku ali i danas ga zovemo Gaj Mekani).Do Beča su ga Zvonac i Fić zezali,no na kraju je Zvonac dobio novi nadimak-djevac.To ga je malo spustilo na zemlju te je zasutio.Kad smo dosli u Beč,u razgledavanju dvorca smo izgubili troje ucenika,te smo ih nakon potrage nasli kod starog wc-a Franje Josipa gdje su se svadali oko toga koja je vrsta skoljki bolja.Rekli smo im da mrdaju van gdje smo ih culi da nastavljaju svoj intelektualni razgovor o skoljkama.Na trgu smo naisli na neke pedere koji si pozdravljali uzdignutom desnicom,pripremili smo se za sukob,ali se ispostavilo da su samo htjeli kupiti sal od Cimbe.Isli smo probati punc na trgu koji je imao okus ko neki buckuris star 2 mjeseca.kad smo jeli hamburgere zabavljali smo se pogadanjem jedemo li svinjetinu,piletinu ili noja.Kad nam je ostalo vremena otisli smo se spustati po pokretnim stepenicama(bilo je nezaboravno,koliko smo se puta provozali ne bi se zacudio da nas interpol trazi,pogotovo Zvonca koji je izgledao kao da je pobijegao iz zatvora prije 2 dana.na bozicnom velesajmu sam probao pravi punc koji je imao jako dobar okus,poboljsan time sto sam ga dobio od jedne cure iz razreda.Kada smo se Ivor i ja krenuli upoznati s nekim curam,iza nas su se stvorile Ivona i Marijana i upropastile priliku,no ipak su nosile kuhano vino sa sobom pa nam i nije bilo toliko zao.Vino smo naravno popili Ivor i ja.Fic je se nesto hvalio o svojoj curi(pitao sam se ima li cura potres mozga ili nesto slicno kad se odlucila za njega)i tako je doslo vrijeme za polazak kuci.Na putu se nije dogodilo nista posebno osim sto smo Cimbi kad je spavao nacrtali nekoliko kukastih krizeva po faci(valjda su ga zato roditelji gledali nekim cudnim pogledom,no nije iskljuceno da su jednostavno bili zalosni sto su ga vidjeli da se vraca kuci).I to bi bila moja prva prica.
Ispricavam se svim osobama kojima sam nanio dusevnu i srčanu bol
(tekst je samo jednim djelom tocan,neke stvari sam malo promjenio)
Post je objavljen 09.12.2006. u 22:55 sati.