B''H
Berešit 37:1-40:23
Rišon
(poglavlje 37)
1 A Jaakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji kanaanskoj. 2 Ovo su događaji Jaakovljevi. Josefu kad bijaše sedamnaest godina, pasaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Bilha i Zilpa žene oca njegovog; i donošaše Josef zle glasove o njima ocu svom. 3 A Israel ljubljaše Josefa najviše između svih sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu. 4 A braća videći gdje ga otac ljubi najviše između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj toliko da mu ne mogahu lijepu riječ progovoriti. 5 Uz to usni Josef san i ispripovijeda braći svojoj, te oni još više omrznu na nj. 6 Jer im reče: Da čujete san što sam usnio: 7 Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mom. 8 Tada mu braća rekoše: Nećeš li još biti i kralj nad nama i zapovijedati nam? Stoga ga još više počeše mrziti radi snova njegovih i radi riječi njegovih. 9 Poslije opet usni drugi san, i ispripovijeda braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni. 10 A ispripovijeda i ocu svom i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Zar ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
11 I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
Šeni
12 A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svog kod Šhema, 13 Reče Israel Josefu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Šhema? Dođi i poslat ću te k njima. A on reče: Evo me. 14 A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline hevronske, i on otide put Šhema. 15 I čovjek jedan nađe ga i gle, on lutaše po polju; i upita ga govoreći: Što tražiš? 16 A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom? 17 A čovjek reče: Otišli su odavdje, jer čuh gdje rekoše: Hajdemo u Dotan. I otide Josef za braćom svojom, i nađe ih u Dotanu. 18 A oni ga ugledaše iz daleka; i dok još ne dođe blizu njih, počeše se dogovarati da ga ubiju, 19 I rekoše među sobom: Gle, evo onog što sne sanja. 20 Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovih jama, pa ćemo kazati: Divlja zvijer ga je izjela. Onda ćemo vidjeti što će biti od njegovih snova. 21 Ali Reuven kad to ču, izbavi ga iz ruku njihovih rekavši: Nemojte da ga ubijemo. 22 I još im reče Reuven: Nemojte krv proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga htjede izbaviti iz ruku njihovih i odvesti k ocu.
Šliši
23 I kad Josef dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi. 24 I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bijaše prazna, ne bijaše vode u njoj. 25 I sjedoše da jedu hranu. I podigaše oči i ugledaše, a to karavana Išmaelaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim začinima i tamjanom i smirnom, te nošahu u Egipat. 26 I reče Jehuda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svog i zatajiti krv njegovu? 27 Hajde da ga prodamo ovim Išmaelcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova. 28 Pa kad trgovci madijanski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josefa iz jame, i prodadoše Josefa Išmaelcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josefa u Egipat. 29 A kad se Reuven vrati k jami, a to nema Josefa u jami; tada razdre haljine svoje, 30 Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema djeteta; a ja kuda ću? 31 Tada uzeše haljinu Josefovu, i zaklavši jare zamočiše haljinu u krv, 32 Pa onda poslaše šarenu haljinu i donesoše je ocu svom i rekoše: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvog ili nije. 33 A on je prepozna i reče: Haljina sina mog! Divlja zvijer ga je izjela; Josef je doista rastrgan. 34 I razdre Jaakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe, i tužaše za sinom svojim dugo vrijemena. 35 I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on odbi utješiti, jer reče: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. I njegov otac plakaše za njim. 36 A Madijanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu Faraonovom, zapovjedniku stražarskom.
Revi'i
(poglavlje 38)
1 U to vrijeme dogodi se, te Jehuda otiđe od braće svoje i navrati se kod nekog Adulamca, kome ime bijaše Hira. 2 I tamo vidje Jehuda kćer nekog Kanaanejca, kome ime bijaše Šua, i uze je i leže s njom; 3 I ona zatrudnje i rodi sina, kome nadjene ime Er. 4 I opet zatrudnjevši rodi sina, kome nadjene ime Onan. 5 I opet rodi sina, i nadjene mu ime Šelam; a Jehuda bijaše u Hezivu kad ona toga rodi. 6 I Jehuda oženi prvenca svog Era djevojkom po imenu Tamar. 7 Ali Er prvenac Jehudin bijaše zao pred Vječnim, i ubi ga Vječni. 8 A Jehuda reče Onanu: Uđi k ženi brata svog i oženi se njom na ime bratovo, da podigneš potomstvo bratu svom. 9 A Onan, znajući da potomstvo neće biti njegovo, kad liježe sa ženom brata svog prosipaše (sjeme svoje) na zemlju, da ne rodi djece bratu svom. 10 I bi je zlo u očima Vječnog što činjaše, te ubi i njega. 11 I Jehuda reče Tamar snahi svojoj: Ostani udovicom u kući oca svog dokle odraste Šela sin moj. Jer govoraše: Da ne umre i on kao braća mu. I otide Tamar, i življaše u kući oca svog. 12 A kad prođe mnogo vrijemena, umre kći Šuina, žena Jehudina. I kad se Jehuda utješi, pođe u Timnu k ljudima što mu strižahu ovce, sam s Hirom prijateljem svojim Adulamcem. 13 I javiše Tamar govoreći: Gle, svekar tvoj ide u Timnu da striže ovce svoje. 14 A ona skide sa sebe udovičko ruho svoje, i uze pokrivalo i pokri lice, i sjede na raskršće na putu koji ide u Timnu. Jer vidje da je Šela odrastao, a nju još ne udaše za njega. 15 A Jehuda kada vidje, pomisli da je kurva, jer bijaše pokrila lice svoje. 16 Pa svrnu s puta k njoj i reče joj: Spremi se sada, ja ću ti doći. Jer nije znao da mu je snaha. A ona reče: Što ćeš mi dati da dođeš k meni? 17 A on reče: Poslaću ti jare iz stada. A ona reče: (Jedino) ako mi daš zalog dokle ga ne pošalješ. 18 A on reče: Kakav zalog da ti dam? A ona reče: Evo, prsten i rubac, i štap što ti je u ruci. I on joj dade, te leže s njom, i ona zatrudnje od njega. 19 I onda ona ustai i otide i skide pokrivalo sa sebe i obuče udovičko ruho. 20 A Jehuda posla jare po prijatelju svom Adulamcu da uzme zalog iz ženine ruke. Ali je on ne nađe. 21 Pa pitaše ljude u onom mjestu govoreći: Gdje je ona kurva što je bila na raskršću na ovom putu? A oni rekoše: Nije ovdje bilo kurve. 22 I vrati se k Jehudi i reče: Ne nađoh je, i još rekoše mještani: Nije ovdje bilo kurve. 23 A Jehuda reče: Neka joj, da se ne sramotimo; ja sam slao jare, ali je ti ne nađe. 24 A kad prođe oko tri mjeseca, javiše Jehudi govoreći: Tamar snaha tvoja bila je kurva, i sada je trudna od kurvanja. A Jehuda reče: Izvedite je i neka se spali. 25 A kad je povedoše, posla k svekru svom i poruči: S čovjekom čije je ovo zatrudnjela sam. I reče: Vidi čiji je ovaj prsten i rubac i štap. 26 A Jehuda vidje i reče: Ona je u pravu, (ovo) je od mene, jer je ne dadoh sinu svom Šeli. I više ne leže s njom. 27 A kad dođe vrijeme da rodi, a to blizanci u utrobi njezinoj. 28 I kad se porađaše, jedno dijete ispruži ruku, a babica uze i veza mu crven konac oko ruke govoreći: Ovaj je prvi. 29 I bi dok je on uvlačio natrag ruku svoju, gle, brat njegov izađe, a ona reče: Kakvom snagom si se osnažio? I on mu nadjene ime Perez. 30 A poslije izađe brat mu, onaj kome oko ruke bijaše crveni konac, i nadjene mu ime Zera.
Hamiši
(poglavlje 39)
1 A Josefa odvedoše u Egipat; i Potifar dvoranin Faraonov, zapovjednik stražara, čovjek egipćanin, kupi ga od Išmaelaca, koji ga odvedoše onamo. 2 I Vječni bijaše s Josefom, i on bi uspješan, i življaše u kući gospodara svog egipćanina. 3 I gospodar njegov vidje da je Vječni s njim i da sve što radi Vječni vodi u napredak u ruci njegovoj. 4 I Josef steče milost kod njega, i dvoraše ga; a na kraju postavi ga nad cijelim domom svojim, i što god imaše njemu dade u ruke. 5 A kad ga postavi nad domom svojim i nad svim što imaše, od tada Vječni blagoslovi dom toga egipćanina radi Josefa; i blagoslov Vječnog bijaše na svemu što imaše u kući i u polju. 6 I ostavi u Josefovim rukama sve što imaše, i ne razbiraše nizašto osim jela koje jeđaše. A Josef bijaše lijepog stasa i lijepog lica.
Šiši
7 I dogodi se poslije, te se žena gospodara njegovog podiže svoje oči prema Josefu, i reče: Lezi sa mnom. 8 A on odbi, i reče ženi gospodara svog: Eto gospodar moj ne razbira nizašto što je u kući, nego što god ima dade meni u ruke. 9 U ovoj kući nema nikoga tko je veći od mene, i on ništa ne krije od mene osim tebe, jer si mu žena; kako bih mogao učiniti tako veliko zlo i sagriješiti Bogu? 10 I ona govoraše takve riječi Josefu svaki dan, ali je ne posluša da legne s njom niti da bude s njom. 11 I bi jedan dan kad dođe Josef u kuću da radi svoj posao, a ne bijaše nikoga od domašnjih u kući, 12 Ona ga uhvati za haljinu govoreći: Lezi sa mnom. Ali on ostavi joj u ruci haljinu svoju i pobježe i otiđe van. 13 A kad ona vidje da joj ostavi u rukama haljinu svoju i pobježe van, 14 Pozva domašnje svoje, i reče im govoreći: Gledajte, doveo nam je čovjeka Hebreja da nas osramoti; dođe k meni da legne sa mnom, a ja povikah glasno; 15 A on kad ču da sam podigla glas i povikala, ostavi haljinu svoju pored mene i pobježe van. 16 I ona ostavi haljinu njegovu pored sebe dok mu gospodar ne dođe kući. 17 A tada mu reče isto govoreći: Sluga Hebrej, koga si nam doveo, dođe k meni da me osramoti; 18 A ja podigoh glas i povikah, te on ostavi haljinu svoju pored mene i pobježe. 19 A kad gospodar njegov ču riječi žene svoje gdje mu reče: To mi je učinio sluga tvoj, razgnjevi se vrlo. 20 I gospodar Josefov uze ga, i stavi ga u tamnicu, gdje kraljevi zatvorenici bijahu utamničeni: i bi ondje u tamnici. 21 Ali Vječni bijaše s Josefom i raširi milost svoju nad njim i dade mu naklonost u očima tamničara. 22 I povjeri tamničar Josefu sve zatvorenike u tamnici, i što je god trebalo ondje činiti on činjaše. 23 I tamničar ne nadgledaše ništa što bijaše u Josefovoj ruci, jer Vječni bijaše s njim; i što god činjaše, Vječni učini da napredovaše.
Švi'i
(poglavlje 40)
1 Poslije toga dogodi se, te peharnik kralja egipatskog i pekar skriviše gospodaru svom, kralju Egipatskom. 2 I Faraon se razgnjevi na ta dva dvoranina, na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad pekarima; 3 I stavi ih u tamnicu u kući zapovjednika straže, gdje Josef bijaše zatočen. 4 A zapovjednik stražara odredi im Josefa da ih služi; i bijahu dugo u tamnici. 5 I usniše san obojica u jednu noć, svaki od njih svoj san u istu noć, svaki prema tumačenju svoga sna, i peharnik i pekar kralja Egipatskog, koji bijahu sužnji u tamnici. 6 I sutradan kad dođe Josef k njima, pogleda ih, a oni bijahu vrlo uznemireni. 7 Pa zapita dvorane Faraonove, koji bijahu sužnji s njim u kući gospodara njegovog, i reče: Zašto su vam lica tužna danas? 8 A oni mu rekoše: San usnismo obojica, a nema nikoga da nam kaže što znače. A Josef im reče: Ne pripada li tumačenje Bogu? Ali ispripovijedajte mi. 9 I starješina nad peharnicima ispripovijeda san svoj Josefu govoreći: Usnih, a preda mnom čokot; 10 I na čokotu bijahu tri loze, i napupi i procvate, i grožđe na njemu uzre; 11 A u ruci mi bijaše čaša Faraonova, te pobrah zrelo grožđe i iscijedih ga u čašu Faraonovu, i dodadoh čašu Faraonu. 12 A Josef mu reče: Ovo znači: tri su loze tri dana. 13 Još tri dana, i Faraon brojeći svoje dvorane uzet će i tebe, i opet te postaviti u prijašnju službu, i opet ćeš mu dodavati čašu kao i prije dok si mu bio peharnik. 14 Ali nemoj zaboraviti mene kad budeš u dobru, učini mi milost i spomeni me Faraonu, i izvest ćeš me iz ove kuće. 15 Jer su me ukrali iz zemlje hebrejske, i ovdje nisam ništa učinio od onoga zašto su me bacili u ovu tamnicu. 16 A kad vidje starješina nad pekarima kako lijepo rastumači san, reče Josefu: I ja! Usnih san, a meni na glavi tri košarice bijele; 17 I u najgornjoj košarici bijaše svakojakih vrsta hrane za Faraona, pekarski rad, i ptice jeđahu iz košarice na mojoj glavi. 18 A Josef odgovori i reče: Ovo znači: tri košarice tri su dana. 19 U slijedeća tri dana, Faraon će ti odrubiti glavu i objesit će te na vješala, i ptice će jesti meso s tebe. 20 I kad dođe treći dan, to bijaše dan u koji se rodio Faraon, i učini Faraon gozbu svim slugama svojim, i naiđe među slugama svojim na starješinu nad peharnicima i na starješinu nad pekarima; 21 I vrati starješinu nad peharnicima u službu i on stavi čašu na dlan Faraonu; 22 A starješinu nad pekarima objesi, kao što kaza Josef. 23 I starješina nad peharnicima ne sjeti se Josefa, i zaboravi ga.
Post je objavljen 09.12.2006. u 22:08 sati.