Marketing
Genetski Modificirana Hrana-Problem ili Rješenje?
Genetski modificirana hrana sad već je sastavni dio naše prehrane, i ma koliko se mi tome protivili i straha imali, ona je tu, bilo da se nalazi kao osnovna namirnica u prehrani, bilo da čini dio njih, i bez da smo svjesni njene prisutnosti. Za sve one zabrinute svakako nije nikakva olakšavajuća okolnost ako se kaže da oko 60 % proizvoda prodavanih u supermarketima širom svijeta može sadržavati dijelove transgenskog porijekla, ubačeni u namirnice bez znanja potrošača. Kalkulira se da genetski modificirana hrana povećava rizik od nastajanja raka, a pripisuju joj se i povećana incidencija alergijskih bolesti kao i slabljenje imunološkog sustava. S druge strane genetsko inžinjerstvo aplicirano u agrokulturi od mnogih je vidjeno kao rješenje ekološke krize koja proizilazi od industrijske agrokulture, te kao rješenje problema gladnih u svijetu. Na poseban način, prednosti genetskog inžinjerstva u agro-alimentarnom sektoru se manifestiraju u znatnom smanjenje uporabe pesticida koji zagadjuju okolinu, poboljšanju tehnike konzervacije hrane, poboljšanje njenog kvaliteta i povećanju prinosa u klimatski neadekvatnim predijelima. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni.
Iz gore navedenog proizilazi, a i mnogi znanstvenici upozoravaju:
*
da postoje nepredvidivi utjecaji na duži vremenski period
*
da se pojavljuju novi alergeni i toksini u proizvodnji živežnih namirnica
*
da postoji opasnost od pojave novih virusa
*
da se razvija sve veća otpornost na antibiotike
*
da postoji potencijalna opasnost od infekcije i mutacija u ljudskim stanicama
*
da se dolazi u situaciju iščezavanja biološke različitosti
*
da postoji opasnost od ireverzibilne kontaminacije ekosistema.
Postoje, medjutim, oprečna mišljenja, poglavito velikih multinacionalnih tvrtki, u posjedu prava za genetsku modifikaciju, koje drže da:
*
genetski modificirani proizvodi su bezopasni i da imaju istu valjanost kao i konvencionalni
*
genetske modifikacije su načinjene radi ambijentalnog poboljšanja
*
ovi proizvodi mogu riješiti problem gladnih u svijetu.
U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. Interesantno je napomenuti i neke odredjene brojke vezane za proizvodnju genetski modificiranih namirnica u USA; naime prema podacima od strane USDA (United States Department of Agricoltore) u 1996 površina zemljišta na kojima su se obradjivale genetski modificirane namirnice iznosila je 1.5 miliun hektara a trenutno ta brojka je se popela na 21 miliuna hektara.
Napisali i objavili:Alex&Marjan
Post je objavljen 09.12.2006. u 21:03 sati.