Marketing
...bezlični komadići razasuti po podu... ~moja duša~
Moje lice prodire kroz vrući zrak...
Užaren od radijacije topline iz gradskog asfalta...
Poželila sam dotaknuti svijet oko sebe...
Opipati zgrade kraj kojih sam proletila...
Upoznati onih svega nekoliko ljudi oko mene...
I naglo...zrak je stao.
Sve se smirilo...
Potpuna tišina popraćena tihim zujanjem neonskih svjetala...
Koraci odjekuju praznom zgradom...
Približavam se crvenilu jeftinog, socijalističko uređenog bara...
Tiha muzika u pozadini i miris plijesni kod šanka...
Dupli Jack Daniel's...
Sjedam sama za šank i gledam u sjajnu tekućinu...
Ispijam vise od pola uz izraz gorčine na licu.
Okrećem se oko sebe...
Kamene ploče prekrivaju unutrašnjost zagušljive zgrade...
Koliko je samo koraka danas prošlo ovuda...
A sada...sam samo ja.
Ispivši do kraja, ustajem i bez osvrtanja krećem van.
Moje cipele lupaju o metalne stepenice koje vode...do dna.
Tamo na razbijenoj klupici,sjedi on i čeka isto sto i ja.
Buka motora narušuje savršenstvo tišine s jeftinom muzikom u pozadini.
Nastaje vreva, ljudi se guraju...
Razgovor, smijeh...
A ja nastavljam sjediti...kraj aparata za kondome...
15 kuna; 3 komada...
Bez riječi ustajem i kroz praznu zgradu trčim ne obazirući se na korake koji me prate.
Povratak je uništen...
Osjećaj nije došao...
Zbogom.
Post je objavljen 09.12.2006. u 20:41 sati.