Punski ratovi i pomorske bitke
Padom Fenicije pod vlast Perzije, Kartaga brzo jača, te ubrzo ovladava feničanskim uporištima u zapadnom Sredozemlju. Kartaga je sve jača na moru i uskoro doseže svoj vrhunac utemeljenjem kolonija u Sredozemlju i Atlantiku, a njezini brodovi plove na sjever sve do Britanskih otoka, te na jug sve do Gvinejskog zaljeva. Postupnim slabljenjem grčke flote i njezinim katastrofalnim porazom kod Sirakuze, te potpunim nestankom grčkih brodova, negdje oko 400. godine p. K., iz područja zapadnog Sredozemlja Kartaga postaje najbogatiji grad na svijetu. Kako je sada Kartaga vladarica Sredozemlja ona želi svoju vlast proširiti prema istoku. No, tu sada već spava jedna od najvećih vojnih sila ikada zapamćenih u povijesti. Iako Rim i Kartaga imaju tri sklopljena ugovora o suradnji na moru Rim sve više jača, a njegova vojska pokazuje sve veću snagu i sve bolju kvalitetu. Odnosi između Kartažana, koje Rimljani još nazivaju Puni, te Rimljana sve su zategnutiji i napetiji. Izbijanjem Prvog Punskog rata 264. godine p. K. Rimljani još uvijek nemaju gotovo nikakvu ratnu flotu, ali imaju snažnu kopnenu vojsku. Kartaga pak raspolaže vrlo velikim ratnim brodovima penterama (od sada će Athumanunh penetere nazivati kvinkviremama tj. preći s grčkog naziva na latinski). Da su kvinkvireme veliki brodovi za ono doba zorno prikazuju podaci da iste imaju više od 530 tona istisnine, a posada broji 375 ljudi (300 veslača i 75 mornara). Rim ubrzo shvaća da bez mornarice, odnosno jake ratne flote nikada neće pobijediti zemlju koja leži preko mora. Dakle, žurno treba izgraditi brodove i obučiti posade, a vremena je užasno malo. No, Rim ima poduzetan duh mlade države koja je željna uspjeha, države koja je spremna na žrtve i napore, ali i odlučnost da se ne poklekne pred poteškoćama. Kako Athumanunh voli kazati da sreća uvijek prati odlučne i hrabre ljude to se pokazalo istinitim i s Rimljanima. Iznenada se u blizini Napulja nasukala jedna kartažanska ratna kvinkvirema koju su rimski legionari odmah zarobili. Sada Rim ima uvid u protivničko ratno brodovlje, pa je ubrzo započela izgradnja rimskih kvinkvirema po uzoru na kartažanske. No, nije baš bilo lako, nedovoljno pomorsko iskustvo pričinjavalo im je poteškoće, ali Rimljani ne odustaju. Kako se izgradnja brodova otegnula, a vrijeme je nepovratno otjecalo Rimljane čeka još jedan problem. Problem je kako obučiti posade (veslače i mornare) kada brodovi još nisu gotovi. Rimljani se dosjete i izgrade klupe i vesla na obali, pa su veslači i mornari sada mogli usporedno s gradnjom brodova vježbati i provoditi obuku, a da pri tomu ne gube vrijeme čekajući završetak svojih brodova. Naime, tako je u povijesti prvi puta nastalo nešto što još i danas rabe suvremene vojske svijeta, a to je 'simulator' za izobrazbu i obuku posada. Dakle, nakon svega dva mjeseca Rimljani su izgradili 100-tinjak kvinkvirema i 20-tak trirema (grčki trijera – po Athumanunhu). Negdje 260. godine p. K. Rimljani su pokušali pokusnu plovidbu sa 17 svojih brodova, ali ih iznenada zaskače kartažanska eskadra i plijeni im svih sedamnaest brodova. Dakako, Rimljani nisu posustali, ali i dalje im nedostaje ratnika vičnih pomorskom ratovanju. Iako raspolažu kvalitetnom vojskom legionara oni ipak ne poznaju pomorske vještine. Poradi toga Rimljani su prinuđeni pomorski boj brodova pretvoriti u kopnenu bitku gdje njihovi legionari dolaze do punog izražaja. Tako Rimljani grade bojne naprave kojima opremaju svoje brodove. Ta bojna naprava naziva se 'corvus' (gavran – po Athumanunhu), a zapravo je to 'leteći most' koji na ratnom brodu stoji uspravno sve do trenutka abordažne bitke brodova kada taj 'leteći most' pada na protivnički brod, posebnim šiljcima hvata se za njega i brodovi su tada čvrsto spojeni. Sada legionari mogu preko toga mosta izvoditi svoje nezadržive kopnene juriše u kojima su nadmoćni i najbolji, te im nema premca. Vrijednost toga novoga oružja vrlo brzo doći će do izražaja tijekom bitke kod Mile.
Post je objavljen 09.12.2006. u 20:18 sati.