Danas, nakon što sam malo došla k sebi nakon izlaska, ponestalo mi je cigareta pa sam se zaletila u kvart do dućana. Na putu sam srela bivšu frendicu iz osnovnjaka koja je uvijek bila...recimo malo jača i deblja. Fasciniralo me je to što je imala kratku suknju, majicu koja joj je isticala pupak(ako se ta nakupina sala uopće može tako nazvati) i slatkog dečka pod rukom. Ta cura pršti od samopouzdanja iako je stvarno ružno debela. Ne znam zašto ja ne mogu imati takav stav prema svom tijelu a sigurna sam da imam barem 70 kg manje od nje...Zašto ja moram zastati pored svakog zrcala pored kojeg prođem i baciti pogled na svoj degutantan odraz. Zašto mene noću uspavljuje napad anksioznosti i nesvjestica od gladi a nju big mac sa svim dodacima...Ali koliko god mi se život ponekd čini nepravednim i koliko god sam na rubu zbog svojeg stanja, čvrsto sam sigurna da ću uskoro ja biti ta koja će ponosno pokazivati svoj čvrst trbuščić i košćate noge....
Držte se curke...pozz
"Ako objesiš kupaći kostim na frižider, poslasticama unutra će biti lakše odoljeti..."
Moja online kolegica
Post je objavljen 09.12.2006. u 19:41 sati.