Marketing
nothing seems to be right...
danas sam zeznula sve, samo žderem sve zabranjeno, mrzim se zbog toga onda opet povracam pa opet sve ispočetka..mrzim se,mrzim sve sto radim...osjecam se samo. jadno. nemam nikakve kontrole. moj život nema smisla. nekad se zbilja pitam zasto ja živim? Kad znam da cu cijeli život ovako, a ja gubim snagu. ubija me pritisak, ubija me moja slabost. sve me živcira. ne zelim se ni gledati u ogledalo. mrzim sve komentare u vezi mene. Ima jedna cura koja je rekla mojoj frendici da bi htjela biti ja- da imam sve sto bi htjlea..haha, umirem od smijeha. Kako ljude moze prevariti lažan osmijeh, lažan sjaj, lažna sreća. a ja sam tako sama. Najgore je kad sjedis s nekim u istoj prostoriji, svi se smiju, i ti se smijes, ali unutra si prazan.
Osjećam se kao da mi život prolazi, prlolazi kraj mene brzo, necujno a ja kao nekakav pasivni promatrač stojim sa strane. Nista se ne mijenja, ne mogu vise. Ne mogu vise ni plakati, čemu da plačem? Da plačem nad svojom sudbinom, nad svojom opsesijom, nad svojom ne kontrolom. I onda se opet osjećam samo, prokleto samo. Nikoga nema da mu iskreno kažem, da skinem masku, nema.
Morala sam ovo napisati, sve me to izjeda iznutra, valjda ce biti bolje... valjda...
Volim vas,
Tina
...Thin = Happy... moj doživljaj sreće nije sasvim normalan
Post je objavljen 09.12.2006. u 17:10 sati.