..ukrade nebu,sve sto si voljela na njemu,bit ce ti zao,bit ce ti zao sto nisam tu..ruke pamte samo ljubav najbolju,jednom kada usne ne budu htjele u strancu utjehu traziti, suze ce srcu sapnuti da je pogrjesilo jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo.kad tuga jednom na vrata dodje a samoca zaboli hoces li moci ime moje sa usana svojih skloniti?da..najbolje je ovako zapoceti ovaj post...jeli vas netko u zivotu odjebo u zivotu bez razloga (navodno ste nesto lose napravili)? nije sigurno...nije mi jasno gdje sam pogrjesila,ako sam uopce pogrjesila i nije mi jasno kako ispraviti pogresku za koju nisi svjestan da si je ucinio ali si je ucinio...no nema veze,naviknula sam da me sutaju,da se igraju sa mojim osjecajima....vec dugo nisam voljela...moju ljubav nitko ne treba,svi bi se samo karali...meni vec nije normalno to....znam da nisam posebno lijepa i savrsena, ali tko je??vrijeme leti...jos pol godine provodim u srednjoj skoli,jos pol godine smo zajedno,najgora generacija ekonomista koju je skola imala...volim te ljude s kojima boravim,stvarno ih volim,ima onih koji znaju ponekad kakiti ali sve to covjek prozvace...ne mogu vjerovati da je tako brzo proslo, da se ne mogu uhvatiti u kostac sa vremenom...jucer sam se vidjela s jednim malim...mozda i bude obilazio oe krajeve pa sam da mu kazem da mi je bilo lijepo s njim u drustvu,da je lud ko struja....Boze dragi,tako je bebast,ima slatke okice i bolju guzu od mene...okej ajd sad dosta....
Cvele,jucer je bio osmi...sjetih se ko i svakog osmog tebe,tvoje velike gluposti...sjetih se da mi nedostajete ti i Zeljka zajedno, na klupama kod narodnih novina,kod Borova,u parkicu...sjetih se tebe, mene i "Juliske" i kako neces ovaj Docek provesti sa nama...necu zaboraviti kad ste ti i Snajder dosli prosle godine s kravatama oko vrata...necu zaboraviti onu vecer u Enteru kad si mi rekao da nemozes zamisliti zivot bez Zeljke i da je jako volis...uf Boze,Danijele sto ucini jadnoj djevojci?mora nositi to slatko breme vase ljubavi...koliko jos moram tragati za osmijehom svoje prijateljice??koliko ce jos dugo skrivati svoju patnju...toliko je volim....ne mogu gledati kako pati i kako savrseno skriva svoju bol...
"Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi zivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hocu li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini zivota,jer ce, naravno, u oba slucaja drugi ljudi i druge zene ce i dalje zivjeti, i to na tisuce godina. Zaista nije nista jasnije od toga. Uvijek cu ja biti onaj koji ce umrijeti,bilo sada, bilo za dvadeset godina." Albert Camus (Stranac)
Post je objavljen 09.12.2006. u 14:59 sati.