Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pean

Marketing

No... kaj sad??

Yo people... Dosadno je, ne??? Morala sam napisat novi post... neznam zakaj, al jesam. Danas bi trebala ić na rođendan, al me moji ne puste... no, mislim ono.... možda ih još nagovorim... al teško.. no....... nemam nekaj posebnog za reć... moram se malo učit... mislim ipak je kraj prvog polugodišta.. a moram prejt s 5... sumnjam da bum na polugodištu prešla, al za kraj bum... i onda gibam u kc... jedva čekam...a svi moji poju u đurđevac... svaka čast onima koji mogu tam izdržat.. mislim, nemam ništ protiv đurđevca... ipak mi dečko ide tam u školu... heh, da... nije me ostavil... ustvari je... ali, samo na par sati.... ma lud je on..... heh.... danas nam je 1 mjesec... ajhaj... ko zna kolko bumo još izdržali.... najviše me živcira dok dojde k meni u školu... nije da ga neću vidit, al ono... budu opet sranja... ma kaj mogu...... danas nedem nikam...... baš nikam...... hehe..... možda mi dojde boyfriend pa odem... al neznam..... pozdraffff i puffa!!!


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service


KAD ZABORAVIŠ NEDJELJU

A kad zaboraviš šarene pokrivače srijedom i subotom,
A naročito
Kad zaboraviš nedjelju;
Kad zaboraviš naše trenutke nedjeljom u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru ulične sobe u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;
I ništa ne moram da radim, i sretna sam...
I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doći!
Kad to zaboraviš, kažem...

I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon,
I kako smo konačno odlazili na nedjeljni ručak;
To jest, kroz uličnu sobu do stola zamrljanog tintom u
jugozapadnom kutu, na
Nedjeljni ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom, i salata,
pa raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladnim mrvicama.
Kažem, kad to zaboraviš...

Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat svšiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedjeljno svježoj posteljini,
I nježno se slivali jedno u drugo...

Kada kažem, zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me dobro zaboravio.


Post je objavljen 09.12.2006. u 11:00 sati.