Na Zapadu Puste Zemlje ljudi su podlegli novom trendu- prodaji i kupnji sjećanja, odnosno „proživljaja“, kako to nazivaju moderni ljudi; radi se o subjektivnim dojmovima proživljenih događaja. To nije toliko originalna ideja koliko ju je bilo teško tehnički ostvariti. Svi znamo da se znanost razvija geometrijskom progresijom, baš kao što se ljudskost razvija negativnom aritmetičkom, pa je bilo samo pitanje vremena kada ćemo se moći rješavati vlastitih nepoželjnih uspomena i primati tuđe, mnogo zanimljivije. Znanstvenici su proizveli diskove na koje je poprilično jednostavno vršiti upload vlastitih sjećanja i razmišljanja, no da bi se mogli diskovi prenositi iz glave u glavu, u nabor kože iza lijevog uha, potrebno je što kraće vrijeme boravka diska izvan glave, na zraku i svjetlosti. Unos diska vrši se baš kao obilježavanje pasa, jednostavno i bezbolno. Jedini nedostatak, no istovremeno i prednost, je taj što se uploadanjem na disk većina sjećanja, odnosno osjećaja koje izazivaju ta sjećanja, nepovratno briše. Znanstvenici još rade na tome...
Mnogi stanovnici Istoka Puste Zemlje hrlili su na Zapad gdje su jako dobro prodavali svoja sjećanja na rat, nasilje, bijedu i siromaštvo,to je za njih ujedno bio najlakši i najbezbolniji način rješavanja dugogodišnjih trauma. Zapadnjaci su rado plaćali za malo uzbuđenja. Željeli su potaknuti svoja otupjela osjetila, pa makar im za to bile potrebne razne traume. Čudna su stvorenja, ti Zapadnjaci, a opet, toliko se boje Istočnjaka da ih morate žaliti!
„Jad i sramota! Jad i sramota! Kupite jad i sramotu! Alo! Ima li netko tko želi sjećanja na izgubljeno pamćenje? Želite li moje bitke s alkoholom ? Želite li saznati kako na tisuću i jedan način napraviti od sebe budalu koja se gadi ljudima? Nudim svoja gorka sjećanja za samo 229 eura! Ali to nije sve! Uz ova sjećanja dobiti ćete i komplet isprika sa novim modelom poricanja pa možete i Vi, da, baš Vi, saznati kako je biti na dnu! Što čekate? Tu sam! Alo! Želite saznati kako je kada Vas susjedi pronađu da ležite u snijegu ili kako je kada zapalite logorsku vatru u stanu? Želite li doživjeti kako je to kada Vas Vaši najdraži izbace iz stana? Od danas ne morate kupovati alkohol! Ja sam sva svoja sjećanja na izgubljeno pamćenje i glavobolje spremio na ovaj specijalni bio-memory generator disk još manje veličine; dug je samo jedan centimetar a tanji je nego ikoji drugi te ima savršenu zvučnu izvedbu! Tako je, možete slušati sve što sam ja slušao na putu do dna; od rocka do sevdaha... Ma ima toga, dragi ljudi!“- vikao je iz petnih žila starac u pohabanom kaputu, bijele kose i iskričavih plavih očiju. Koža lica kao da mu je bila išibana minulim godinama, no to ga je na neobičan način činilo privlačnim muškarcem.
Oko njega se okupila svjetina, postavljajući mu razna tehnička pitanja i cjenkajući se s njim. Neki su toliko željeli kupiti njegov disk da su počeli nuditi više od 300 eura. Našao se tu i jedan proćelavi gospodin u ranim pedesetima, po svemu sudeći poslovni čovjek, koji je postavljao najviše pitanja. Na sebi je imao tamno sivo moderno odijelo na jedva vidljive prugice, kravatu sa nekakvim šarenim uzorkom, koja bi trebala izgledati otkačeno, no na njemu je sve izgledalo bezlično i tu nije bilo pomoći. Dok se bezobrazno gurao i laktario pokušavajući nadglasati ostale interesente, njegovo je lice bilo bezizražajno, a oči tupog pogleda kao da je duhom odsutan. Na kraju je ponudio najvišu cijenu i domogao se diska za 825 eura. Pravi poslovni čovjek na Zapadu Puste Zemlje uvijek nosi tisućicu uz sebe.
Starac je pomoću oveće injekcione igle iza lijevog uha izvadio tanku prozirnu ampulicu u kojoj je bio jedva vidljiv svijetlo žuti disk. „Evo, gospodine, nadam se da imate dobar želudac i tvrdu glavu! Neka Vam je sa srećom!“ – rekao je starac dok je pružio gospodinu ampulicu. Gospodin je platio starcu te je gramzljivo primio ampulu i pomoću svoje igle ju je injektirao iza lijevog uha. Nekoliko sekundi se trzao a potom se smirio. Stajao je tako miran, spuštene glave, a onda iznenada podigne glavu s osmijehom na licu i sjajem u očima. Ljudi koji su sa zanimanjem promatrali primopredaju diska su pomalo ustuknuli. Gospodin je zadovoljno pogledao starca i odšetao laganim korakom, gotovo kao da je plesao.
Starac je dugo stajao zbunjeno šuteći. Čudno sivilo mu se uvuklo u očne duplje i umjesto njegovih očiju skamenjeno gledalo za gospodinom koji je odavno otišao.
Post je objavljen 09.12.2006. u 11:20 sati.