Kad iz udaljenosti pogledaš unatrag, vidiš koliko ljubavi,snova i strahova imalo je utjecaj na tvoj smijeh, suze, strepnje...Problemima i nekim patnjama govorili smo - to će proći..
Kad razmišljaš o stvarima na koje si navezan ili nad kojima si želio vladati, u kojima si želio sudjelovati, znaš da će doći dan kada ćeš ih drukčije gledati i ponovo reći - to će proći..
Kad bi sačinili spisak sveg onog što nas je iznenadilo svojom iskrenošću i spontanošću, ono što se činilo beskrajno važno, ispisali bi uzorke tjeskobe i briga kojima mi jednostavno rekli - to će proći...
Prolazi li?
Tvrdoglave su upornosti životnih drama potopljenih u suznim očima da se naposljetku uvijek upitamo da li se isplatilo, zašto se pamet nikad ne odaziva kad je potrebna, zašto uzvišene i plemenite male stvari ostave trag i brazdu koja ipak ne prolazi...
Preplašena srca teško mogu ne nasloniti se na one ljude koji su im potrebiti baš onda kad je teško izustiti - to će proći...
Lijepa lica bajkovitih ljepotica, ljepote koje ne prolaze...ostalome se treba usuditi suočiti.
Druga mjesta zovu, druge oči promatraju,druge riječi nadolaze...mora se ići.
Post je objavljen 09.12.2006. u 10:43 sati.