Danas mi je rođendan. Kao svaki od tih pizdoizlaznih obljetnica, i ovaj dan je pun ljubavi i sreće, i želim vam svima puno ljubavi i seksa. Seksa pogotovo, najdražima će biti jasno. Ono što ću danas napraviti da pokažem svijetu da nisam odsutan je popiti piće sa najdražima i otić na... ramirez... znam, jebiga... No nije koncert ni ramirez u pitanju nego muzika, želim na muziku i ples. Makar neću baš puno plesati. Ja ne plešem. Strah me, ljudi gledaju. No izgledam kul sa pivom u ruci dok sjedim odvojen od stejđa i ljudi i misteriozno klimam glavicom dok svi ostali skaću i urlaju, jer ja nisam kao svi ostali. Ja odustanem puno prije. Bar kad je o plesu riječ. To i ne znam sve stari od ramireza a nijednu od vatre tako da je bolje da sjedim i šutim. Zašto idem na taj koncert? To sam već rekao.
Jućer sam počastio ljude na poslu sa hranom i slatkišima. Dobio sam par pusa. Par pusa od žene mojih snova. Uf. Nadalje, danas sam doma i ne na poslu i baš me briga za koga ću častit.
Probudio sam se i masturbirao i shvatio da nije fer što nemam djevojku lijepih nogu kraj sebe ujutro. Smiješno kako obilježavam početak svoje nove godine. Drkanjem. A što drugo? Da sagradim kulu? Kulu od cigli sivih? Oko zgrade?
Snimit ću film. Scenarij je na 29%. Možda je to nešto što si govorim kako bi si proljepšao buduće horizonte ali mislim da to nije istina. Jer ako uljepšavam budućnost onda je moram i ružniti, a ružnih stvari uvijek ima. Evo, sljedeći tjedan imam dvije.
Prije tri godine je sve poćelo. JA sam počeo prije tri godine. Prije tri godine sam dobio bj ujutro i sva jutra nakon toga su bila nezadovoljavajuća u usporedbi.
Eto me sa vama. I dalje i dalje. 3 godine za redom. Otvorite uši za dalje. Jer bit će čega za čut na Cdu. Za vidjet na DVDu. Za doživjet u RL.
Jućer sam gledao trećeg čovjeka. Harry!
Post je objavljen 09.12.2006. u 10:41 sati.