Totus mundus agit histrionem
Je li prošao makar jedan dan u čitavom vašem životu, a da se niste pretvarali, glumili , besramno lagali ili jednostavno iskrivljavali istinu? Ne mora to biti stila znaš da me onaj što liči na brada pitta pitao da hodamo, al ja sam ga odbila, nego tu spadaju i one sitne, male laži poput pa nije ti frizura tako grozna , ili kad npr. pogleda te neki lik jer si stajala ispred njega i on je morao proći, a nekim čudom ima oči i onda dođeš frendici i kažeš ajme u mene je čitavo vrijeme buljio neki totalno lijep tip, pa mene je bilo sram koliko me gledao.. ( poznato?? ) ..
Šta god nam se dogodi mi imamo tu silnu želju preuveličati priču. Makar malo. Makar da ubacimo jednu novu sitnicu. Izmišljenu, al to nije ni bitno. Ne rade svi to namjerno, neki ljudi uporno tvrde da nikad ne lažu jer za većinu stvari koje kažu smatraju da ne spadaju pod laži. Zar ne shvaćate da laž ne mora biti velika da bi se zvala laž? Čim obilazite oko istine il je namjerno iskrivljavate ona gubi svoj smisao i postaje riječ koju svi toliko mrzite, postaje laž. Ona nam se toliko uvukla pod kožu da ne prođe ni sat a da je ne izgovorimo. Zar ne shvaćate da kad glumite sreću, a u sebi plačete il kad glumite ljubaznost, a ta osoba vas živcira da ste i tada okruženi lažlju? Eto, čak je ne morate ni izreći da bi bili u dodiru s njom. Pitat ću opet, je li prošao samo jedan dan , bez laži, bez glume?? JEDAN dan?? To se čini jako malo ako imate 15, 16, 17 i više godina. Što ste stariji taj jedan dan se čini sve manji, a opet možda bi samo par ljudi odgovorilo na pitanje potvrdno.
Ja pokušavam biti iskrena, svim silama se trudim da ne muljam , ne lažem, ne glumim. Zašto se uopće trudim u današnjem svijetu? Možda jer ne želim živjeti isprazan , promašen , izmišljen život. Možda jer ne želim biti poput svih drugih. I trudim se, zbilja se trudim, ali nije lako. Ljudi na moju iskrenost kažu da sam zlobna jer otkud meni pravo da imam mišljenje suprotno mišljenju mase? Ako svi kažu da je zlatna roba lijepa zašto bi pobogu ja mislila suprotno? Ako se svi slažu da je nečija majca divna zašto i meni ne bi bila predivna?? Zašto bi ja morala reći da mi se nešto ne sviđa??? Od kud meni takav luksuz da se smijem protiviti? E, pa jebite se svi. Trudim se svojski da ne kažem nešto zlobno, ali ako se meni nešto ne sviđa zašto bi glumila da mi je odlično? Zato da bi udovoljila drugima? E, pa ništa od toga. Nula bodova. Govorite da sam zla, govorite da sam grozna, mrzite me ako hoćete, ali ja se zbog drugih ne mijenjam. Ja nikad neću postati vi.
Čast izuzecima, stvarno, velika čast vama koji se barem trudite ne muljati drugima. I zašto pobogu dečki misle da će cure biti zadivljenje njihovim lažima? Zašto moraju glumiti?? Zašto itko mora glumiti? Mrzim osobe koje su divne dok pričaju sa mnom , koje me besramno gledaju ravno u oči i glume ljubaznost, a dobro znam kakvo mišljenje imaju o meni. I onda tvrde da sam zlobna jer im kažem istinu u facu. Jebi ga, nisam ja kriva što istina boli. Al većinom ni ne kažem sve što mislim, ponekad ne kažem ništa jer me ona jebena mrlja negdje u dubini duše koja se zove savjest kasnije muči jer mrzim kad rastužim druge ljude, čak i unatoč tome što su oni zlobni prema meni. Nije razum ono što nas razdvaja od životinja već savjest. Koja nas jebe svakim našim krivim postupkom i grubom rečenicom. Savjest . Bez nje ne bi ni znali čemu služi istina. Bilo bi lakše. Barem bi imali razlog zašto se ponašamo ko zvijeri, a ne kao ljudi.
Jednom davno je netko rekao : Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti.
Pa ako vam je preteško govoriti uvijek istinu ravnajte se po toj rečenici.
Za kraj jedna pričica..................................... ne nije o Aladinu i njegovoj curi kojoj se ne mogu sjetiti imena...... ;)
Vukovi
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu.
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita:
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
-Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...
Post je objavljen 08.12.2006. u 23:28 sati.