Bjesna sam na sve,
Na cijeli svijet oko sebe!
Možda je baš taj bjes
Posljedica toga što sada sjedim
U svojoj sobi i plačem!
Bjesna sam i tužna,
Tužna zbog riječi jedno osobe,
Osoba koja mi je baš te riječi
Rekla u naletu bjesa!
Ali meni su te riječi važne,
Meni je važno što ta osoba
misli o meni...
...jer, stalo mi je do nje....
I ponekad mi stvarno dođe
Da se pitam jesam li dovoljno dobra?
Pomislim da sam ju iznevjerila,
I to me ubija, jer ja to neželim.
Ali važno je i to da mi je ta osoba oprostila,
Oprostila i spremna na to da mi pomogne da se popravim.
Da mi pomogne da se dignem na noge
I da izbacim taj svoj bjes...
...a opet, i ja ću tu bit za nju!
Jer i toj će osobi kadkad trebati oslonac,
A ja se nadam da ću biti dovoljno jaka za to!
...i sada, jedna drugoj smo oslonac...
Sjedimo u sobi i plačemo!
Isplakujemo svoju tugu i bjes...
Post je objavljen 08.12.2006. u 22:57 sati.