Sjecate li se kako je prije moj blog imao onaj "title" - Moj zivot je kao serija...
Eh... Pa potreba za tim titlom se vratila.
Danas sam se probudila totalno izludena vremenski. Nisam htjela zakasniti skupiti kameru (jer je onda daju nekome drugome), pa me je osobni "inner clock" hebao u mozak svakih 25 minuti. Napokon sam se digla u podne misleci da je 4 popodne. Kad sam protrljala oci i vidjela da sam mogla ubiti oko jos koje dvi ure, pozeljela sam prokleti sebe i vrazije snimanje za koje ce mi ta vrazija kamera trebati ovaj vikend.
Onda sam se sjetila...tus ne radi. Vec 3 dana kada je neupotrebljiva. Zacepila se, superintendant je trebao doci ima vec o-ho-ho. Tri dana bez tusiranja, srecom dobro stojim sto se tice mirisa... Ali panika me uhvatila. Bez obzira na kameru, nazvala sam kompaniju da posalju covjeka da otcepi kadu (u koju smo stavili 4 boce kemikalija za ciscenje - didn't work). Napokon se lik pojavio sa nekom ogromnom pumpom, i izvukao "Chewbaccu" koji se skrivao u nasim cijevima. "Oh shit" imam jos 20 minuti za skupiti kameru... zaboravim na tusiranje i brzo skupim taksi... pocnem se dopisivati sa prijateljem Dan-om koji je vidio nove slike na Myspace i tako, kao sad bi i on takve slike itd... I tipkam ja, platim taksisti koji je cijelo vrijeme nesto pricao, nadam se da je bio na bluetoothu.... Znala sam da sam postala NewYorkcanin, kad me nije ni na tren zabrinulo sto se vozim u autu s nekim ludjakom sto prica sam sa sobom (ako nije bio na mobu). Onda sam pomislila, pa mozda nije na mobu, ono sto sam pomislila poslje toga je sto je potvrdilo koliko mi je stalo - "eh, i da nije na mobu, glavno da me vozi". haha... I izadem iz taksija zaputim se prema faksu. Vidim neki lik je izasao iz zgrade - prepoznam da je to Chris. Shit.... Nije me vidio jer je isao u suprotnom smijeru, ja u glavi sve kontam " nemoj se okrenuti", i af kors - okrene se. U tom trenu zabuljim se u ekran mobitela i tipkam ...tipkam...tipkam.... Nazalost sam se morala suociti sa situacijom, jer inace bi glavom se zabila u vrata. On mi da zagrljaj, pozdravi me, ja uletim u guzvu, povrsni pozdrav, izbjeci neugodu... Ah... jebiga.
Nakon ocitog bijega skupila sam kameru, dosla doma i narucila sushi. Nevjerovatno je hladno u stanu. U gradu je nevjerovatno hladno.
Sad sam dobila rezultate od diplomskog, sve je dobro. Do 4 miseca imat cemo vremena sve potpuno pripremiti, ali dobila sam dobre rezultate. Sad sam happy.
Idem sad srediti sobu, pa cu pripremiti neke fotografije za hrvatsku. Jedva cekam Bozic... YAY!
Post je objavljen 08.12.2006. u 22:26 sati.