Marketing
I don't wanna be a stupid girl...
Prijateljica me jednom pitala... što bi radije htjela biti... bulimičarka ili anoreksičarka? Ostala sam zaprepaštena. Ona je, naime, 'patila' od anoreksije (stavih pod navodnike jer ona to ne smatra patnjom) i sve joj se čini posve – normalno. 'Zašto ne!', rekla je, 'ljudi bi te drugačije gledali, dečki bi trčali za tobom ko ludi...! To je u životu prednost. Recimo to tako, ne?' Ženo!! Nisam znala što da joj kažem. Pa sam na kraju ipak progovorila: ' Da. Ljudi bi me sigurno drugačije gledali! Kao jednu nezrelu, glupu, sebičnu curu koja je ne zadovoljna onime čime su čak i drugi zadovoljni iako to mene nije briga! Dolazimo do druge stvari... onaj tko me voli, komu je stalo, tko me pošuje OVAKVU-KAKVA-JESAM, imala ja 55kg ili 155 kg, vrijedan je moje i svačije pažnje. Ne namjeravam mijenjati sebe zbog drugih osoba! Luda si... treba ti pomoć.' rekla sam joj i otišla. I sad vi recite, jel to normalno razmišljanje. Znam da smo u fazi tog nezadovoljstva ali moramo naučit poštovat sebe.
Uostalom, ne namjeravam biti hodajući kostur...kao ove npr.
Dobro, kome je to lijepo!? Ženstveno????!!! SEXY!!!!??? Mojoj poznanici... ne usudim se reć prijateljici, više... nisam je kao takvu doživljavala. A dečki? Vole takve cure? NE. To nije normalno... osoba koja je došla do te granice sigurno joj nekaj ne štima u glavi... Uvijek sam bila za: BOLJE DA SE LJULJA, NEGO DA ŽULJA...
Zaključak: one osobe koje smatraju ovo normalnim ili MALO pretjeranim nek se prijave za psihološku pomoć. Od srca... Naučite poštivati i voljeti svoje tijelo, koliko god ga 'mrzili' ...
Post je objavljen 08.12.2006. u 21:48 sati.