Znate li onaj osjećaj kad tjedan dana nešto spremate i onda je odjednom, samo u jednom malenom trenutku, to gotovo i možete biti mirni? E, da, upravo tako. Najteži ispit, onaj iz povijesti, u ovom polugodištu je prošao i sad mogu mirno odahnuti. Svejedno mi je koliko ću dobiti - glavno da sam se toga riješio... :-D
No, htio sam pričati o nečemu drugome. Sjetio sam se kako smo jednom na kraju prvog razreda otišli u Hum. I bilo je tako odlično vrijeme - nešto između kiše i oblaka. I još onaj humski zvonik, i nikoga na ulici... bilo je tako lijepo. I tek sam prije kojih mjesec dana na svom kompjuteru naišao na jednu fotografiju koju smo uspjeli snimiti iz autobusa tada, pa sam ju odlučio podijeliti s vama...

Taj izlet je bio razredni, i nismo bili samo u Humu. Zapravo, sjećam se, zvao se Putovima glagoljaša, pa smo bili i u Poreču i u Umagu. Spavali smo, naravno, samo nekoliko sati tijekom noći. Uključili smo štednjak da nas grije, ali prostorija je očito bila prevelika i puno ljudi se prešetavalo iz sobe u sobu otvarajući vrata i puštajući hladni zrak. To jest, ja sam spavao na stolcu koji sam nekako prispojio krevetu i naslonjen na drveni naslonjač stolca sam jedva nekako zaspao, a kad sam se probudio, osjećao sam se kao prebijen.
U dvorištu sam mislio da sam vidio u mraku zmiju, ali to je zapravo bila neka polumetarska gusjenica koja je tako odvratno gmizala po podu ljeskajući o sebe svjetlost odližnjih svjetiljki uz ulicu.
Postoje sjećanja koja su mi tako draga da ih jednostavno ne zaboravljam. Ovaj izlet je bio odličan, iako je veoma malen broj ljudi iz razreda bio zapravo na njemu.
A sjetio sam ga se zato što sam tjedan nakon, isto kao i ovaj koji je upravo prošao, imao hrpu toga za učiti, ali nekako sam se taj vikend odlučio opustiti i ne misliti na školu. Pogledavši svoj prošli vikend, mogu reći kako je to tada bila odlična zamisao.
;-) Boris
Post je objavljen 08.12.2006. u 21:35 sati.