Marketing
VETERANI...
Da sam konačno i to doživjela...
Moj Pajo se uhvatio reketa, nakon pet godina apstinencije od istog. Doduše bilo je lani pokušaja, ali inicijativa se "razvodnila". Doduše i bolje, jer bi ga muscul fiber uhvatio baš u počecima eliminacijskih mečeva. Kako su njegovi vršnjaci uglavnom - debeli 
, vole zaviriti u čašicu i provode vrijeme u birtijama 
, u posljednji čas spašeni od infarkta i moždanog udara ili totalno izgubili volju za bilo čime - pravo je čudo da su ove godine uspjeli sakupiti dovoljno ekipa za stolnotenisku ligu.
Moj zakoniti igra stolni tenis otkad zna za sebe - kao mali, imao je stol u podrumu i igrao od zore do mraka (u međuvremenu je smišljao kako će se dočepati tatinog motocikla ili automobila i isprazniti rezervar), kasnije je igrao u srednjoj školi, vojsci itd...
Kad smo se upoznali, pokušao me naučiti igrati (kao i šah, no šah mi - prespor, a stolni tenis - prebrz), pa je odustao. No ja sam ga redovito pratila i umirala od dosade. Njegov kolega Largo je lani nabavio stol, ali rijetko ga rabi, jer njegova žena dvoranu koristi za jogu, pilates, aerobik, trbušni ples, pa njegov stol uglavnom stoji - sklopljen uza zid. Onda su lani pokušali vlasnici jedne teretane organizirati natjecanje veterana. Prvo ih je došlo šestoro, a za dva tjedna ih je ostalo - dvoje - tata vlasnika teretane i moj Pajo. S tim da je Pajo preolako shvatio i svakodnevno igrao po dva sata i taman ga uhvatilo u desnom ramenu kad je trebalo krenuti s natjecanjem.
Meni je to bilo ujedno - smiješno i žalosno. Prvo - upozoravala sam ga postepeno pojačava tempo, na što mi je rekao da - nemam pojma. Naravno, došlo je na moje (ni prvi ni zadnji put), pa je cijeli jedan vikend kunjao po kući i jaukao od bolova.
Postao je svjestan da više nije prva mladost i to ga je malo razočaralo. Ljetos nam je demonstrirao da još uvijek može preroniti 50- metarski bazen tamo i nazat bez izrona, pa smo se morali diviti. Dobro priznajem, vrijedno je divljenja, s obzirom na pušačka pluća.
I tako su ovaj put sakupili ekipicu od četiri člana, među kojima je on - najstariji. Treniraju, tu nedaleko kod jednoga iz ekipe - u garaži. Samo problem je što ponesu i pivo, pa ovaj moj antialkoholičar poludi s njima, jer više sjede s pivom nego igraju.
Za sada ide dobro - muscul fiber nije na vidiku, pa ga valjda ni ne bude. A prvi mečevi počinju u slijedeći četvrtak. Baš sam malo prije gledala listu ekipa i umrla od smijeha - vidjevši da ima i ekipa Zmajine škole (!!) u kojoj igraju dva dječaka iz njenog razreda - obojica aktivno treniraju i jedan od njih je - sin onog mog Čika, kojeg spominjem u nekoliko postova.
Neću ništa komentirati, svezala sam jezik (doduše s teškom mukom) i čekam - prve rezultate.
Možda mislite da omalovažavam njihov trud, ali kad vidim dvojicu od njih, kako su poletni, mogu si misliti što će im napraviti ona djeca od 14 godina. No živi bili, pa vidjeli.
(Baš sam živa zloba)
Pozdrav svima
Post je objavljen 08.12.2006. u 17:26 sati.