(by anna)#
Jos sinoc sam napisala par redaka o koncertu. Hm, trebala bih se zabrinuti sto sam prvo sjela da pisem post pa tek onda da isprintam pripreme za skolu....postajem opsjednuta blogom naime. Nisam zeljela da prespavam i da zaboravim sitnice. Ako prespavam, sutra to nece biti isto. Ovako zapisane, ne mogu mi nigdje pobjeci.
Koncert...Toliko sam bjezala od osjecaja, bilo me strah sto ce me se dojmiti svaki stih, svaka nota...i bila bi apsolutni idiot da nisam otisla. I da nisam dozivjela Gibonnija. Odnosno Zlaju. Tako ga je naime prozvao Edo Maajka koji je bio gost na koncertu...kaze, „Svi nesto Gibonnija zovu Gibo, Gibo, ja ga zovem Zlaja“ ...hehe odsad je Gibo u Bosni Zlaja.
Veliki je to covjek. Talentovan je to covjek. Ali je prije svega covjek. Nikad on ne bi mogao dirnuti masu da nije u svojoj dusi tako cist i dobar. Znala sam ja to nekako oduvijek, ali sinoc me osvojio svojim glasom, svojom muzikom, svojim stihovima. Strujalo je izmedju svih nas...Zetra je bila puna a sto se mene tice, u Zetri smo bili samo Gibonni i ja. Ja sam se povezala sa tim covjekom kroz stihove, kroz muziku...osjetila sam ona fina razmisljanja kako teku izmedju nas, kako se razumijemo medjusobno, kako me tjesi, kako mi daje snagu, kako mi prica o zivotu iz pozicije iskusnijeg covjeka...Izlijecio me svojim glasom, svojom muzikom, svojim rijecima izmedju pjesama. Bila sam u drugoj dimenziji u kojoj je sve bilo lijepo u kojoj nije bilo ogorcenosti, bijesa i tuge. Bila sam na boljem mjestu. I dozivjela sam prociscenje. Osjecam da sam bolja osoba nakon ovog koncerta. Citav dan pjevusim...kao tempera kisa nebo oboji...otkad mi se to nije desilo!!
Koncert je poceo sa pjesmom "Zlatne godine"...Ustala sam hrabro kad je uslijedila "Ja u ljubav vjere nemam"...suze su krenule kad je poceo pjevati "Ovo mi je skola, i drugi puta cu pametnije"...Spoznaja o tome kako nema potrebe biti cijeli zivot ogorcen slijedilo je nakon pjesme "Vec je vrime da se pomirim sa svitom"...i reci zivote, dobar ti dan...Tako je bilo dobro za promjenu osjetiti lijepe i ciste emocije poslije mjeseci i mjeseci gledanja u zid ispred sebe...Bila sam sa odlicnom ekipom koja je pjevala iz sveg glasa, plesala i zajedno osjecala...Sto se tice tehnickih detalja, koncert je trajao dva i po sata, vracali su se tri puta na bis, a narocito me odusevila klapa Iskon (mislim da se tako zovu...)...pjevali su uvod pjesme "Judi, zviri i bestimje"...i sad sam se najezila...Pogodilo me kad je rekao da je do Nove godine ostalo 23 dana i da nam zeli da ta 23 dana budu bolja nego sto nam je bila citava godina...zaista sam imala osjecaj da sam imala dvosatnu seansu sa Gibonnijem. Steta sto se ovaj osjecaj mira poslije koncerta ne moze upakovati i prodavati...svima bi nam trebalo malo spokoja kojeg donose iskreni stihovi i kvalitetna muzika koja ih prati...
Ostavljam Tripletu prostora da napise svoj komentar na Bareta, hehe
Post je objavljen 08.12.2006. u 14:56 sati.