A rješenje je par dana duševnog odmora. Tako da sam se vratila nazad na svoje stanje. Dilema, trilema, i ostalih lema koje donosi moj mentalni sklop. O ljepote! Haha.
Ispuhala sam se dobrano, sam mi se ne da više o ovome pričati. Tinči mi je samo bila rekla, o pa to je ništa šta vas još čeka, zna ta vučica sve trikove. A opet, da nije bilo prijatelja i alkohola, teže bi se uspijela dignuti. Čak sam došla u napast da zapalim cigeretu, nisam, uf, čemernog li jutra poslije kad sam se sjetila da sam se ponovno trebala osjećati kao pepeljara.
Danas imam jedan dogovor za dodatan poslić, lova mi je hitno potrebna, ako sve ispadne kako treba, od siječnja, evo mene na konju. A i siječanj će biti čudan. Sutra s Anuk radim, tražila sam ju za ispomoć, tako da mi to predstavlja jedno veliko olakšanje, jer mi je ona fantastična, osoba koja nikad ne odbije ekstra poslove. Za dobru lovu uz to sve, jer nikako se ne mogu načuditi ljudima koji kažu, 'ne' i onda kukaju kako nemaju.
A opet, s njom želim iskoristiti što više vremena, jer ju ne viđam ovih dana jer stalno radi, a za 4 tjedna ide u Bruxelles na 6 mjeseci, jer je dobila posao vezan s veleposlanstvom, tako da opet još jedan oproštaj. Ovo s Mangom je bila ekstra naporno, sad će biti još teže, jer je Palmina isto jako zauzeta s radom u galeriji, a Tinči vikendom ide na predavanja, tjednom radi, Mojicu rijetko viđam, čujemo se i sve u svemu, bit će sve jako raštrkano od nove godine.
Ja se moram pripremiti za Korčulu i nakon toga na diplomu, mislim da je krajnje vrijeme.
Ali znam jednu stvar. Ne bi mijenjala ništa od ovoga, jer svakim danom stvari ispadaju potpuno drugačije nego što sam mislila, a uvijek su obojane dobrim ciljevima i pozitivnim osjećajima, i jebote tako i mora biti.
Glavu gore.
Post je objavljen 08.12.2006. u 12:59 sati.