ovo sam napisala u noci,na papirnatoj maramici jer nisam imala nista drugo po cemu mogu pisati.napisala sam sve ovo potaknuta trenutnim dogadajima.....prica pocinje......
.....0:52 min......
novi dan vec je poceo,a ja se jos uvijek zamaram postupcima,djelima,trenutcima i mislima proslog dana.....sjedim na malom brdu blizu kuce,ne mogu zaspati,a nema smisla da se jos jednu noc bezuspjesno namjestam u krevetu trazeci pozu u kojoj bi najlakse mogla utonuti u san-svijet u kojem mogu stvarat svoje dogadaje,birat svoje drustvo i svijet koji je samo moj....moj,moj,moj i niciji tudi,samo moj....
pala mi je na pamet ideja da odem nekamo,da dokazem sama sebi da sam dovoljno jaka da sama hodam po mracnoj i tamnoj sumi(inace imam veliku fobiju od mraka).i evo me na vrhu brda,presla sam cijeli put sama u mraku,potpuno sama bez icije pomoci......kroz slicne trenutke prolazim ovih dana,dokazujem (svojom ili tudom voljom) da mogu mnogo toga podnijet bez da posustanem,bez da stajem,vracam se istim putem i krecem ponovno.
lako je uvijek ici poznatim putem,uvijek doci do mjesta na kojem poznati put postaje nepoznat,stati,okrenuti se i vratiti na pocetak,sve zaboraviti i krenuti ponovno od pocetka.lako je i reci:evo danas idem dalje,necu se vise zaustavljat,nastavit cu hodat tako da nepoznat put postane poznat.....ali na kraju rijetko tko ima hrabrosti prijeci granicu poznatog....
veceras sam shvatila jednu recimo razocaravajucu stranu sebe,a to je da sam kao osoba jako jako slaba,ne mislim slaba u smislu fizicke,nego emocionalne i psihicke snage.shvatila sam da se nekim stvarima jednostavno ne mogu oduprijeti,toliko su mi prirasle srcu,toliko su mi drage da bi sve napravila samo da ih imam uza sebe.i to me unistava,ne mogu vise gledati samu sebe,ne mogu gledat sve sta radim,sve sta trpim samo da bi privukla pozornost,osjecala se voljenom.po meni,to je jedna jako velika mana covjeka,ne znam joj ime.....ali znam da ima ogromne sposobnosti i jos vece posljedice.
objasnit cu ja to da ne ispadne da pricam bezveze
postoji x-osoba,do nje stoji y-osoba.y-osobi je jako stalo do x-osobe,ali y-osoba to ne zeli pokazati jer je sigurna da je nitko nebi razumio.x-osoba takoder stalno govori da joj je stalo do y-osobe,ali svojim djelima,stavovima i postupcima uporno potvrduje suprotno.to y-osobu dovodi do ludila jer ne razumije zasto x-osoba to radi,postupno joj sve vise toga nije jasno i sve manje vjeruje x-osobi.x-osoba joj ne daje nikakve razloge zasto se tako ponasa,pa y-osoba sama donosi zakljucke na temelju objektivnog promatranja....
(na ovom dijelu mana dolazi do izrazaja).....
x-osoba se naljuti i odlazi....y-osoba se isto ljuti,ali ispod sve te ljutnje jos uvijek joj je stalo do x-osobe i jedva ceka da joj se x-osoba isprica,da je uvjeri da joj je zao.sada je opet sve super,ali nedugo zatim,opet y-osobu nesto naljuti,ona opet pokusava pridobiti paznju x-osobe.x-osobi je svejedno,zna da ce y-osoba potrcati za njom kad god ona mahne rukom.y-osoba se povlaci,sve promatra iz sigurne udaljenosti,ceka pravi trenutak da se ubaci u igru i privuce paznju x-osobe.nije vazno kako,nije vazno na koji nacin,vazno je da y-osoba zeli x-osobu kraj sebe mada x-osoba ponizava y-osobu,vrijeda ju i ismijava.y-osoba sve to zna,sve joj to jako tesko pada,zato se i stalno ljuti,ali opet ne moze jednom zauvijek reci ne i otici svojim putem.y-osoba zivi sa trenutak kada ce sve biti lijepo kao sto je bilo prije,x-osoba joj jako puno znaci i koliko se god trudila ne moze ju izbaciti iz svoje glave,ne moze se oduprijeti i otici,nego opet pada na igre x-osobe koja joj se isprica i tu prica pocinje od pocetka......
namjerno je sve pisano u istom rodu tako da se svatko moze postavit u osobu koja mu odgovara,nema podjela na musku stranu i zensku stranu....nadam se da ste nesto skuzili,ako je pricica ispala cudna,nejasna ili smijesna,nije trebala tako ispasti...svatko ce najbolje razumijet kad se sam nade u toj poziciji.....
misli mi se zaustavljaju na jos jednoj stvari,privatnom vlasnistvu.nemam puno stvari do kojih mi je stalo,ali one rijetke zelim cuvati samo za sebe jer znam da ako nekome pokazem koliko mi je stalo,svatko ce to pokusati iskoristiti protiv mene ili me na taj nacin povrijediti ili uvijediti.pokusat ce okrenut protiv mene moju stvar,stvar koja mi puno znaci i za koju zelim da bude samo moja.ta mi se stvar svida takva kakva je,ali mnogo puta okolina kvari moju stvar.
......uzmimo jabuku za primjer......
stoji par trulih jabuka na stolu.sve su trule do srzi i samo se medusobno jos vise potruljuju.nema sanse da te trule jabuke ikada vise budu zrele.pored trulih jabuka stoji jedna zrela jabuka,moja zrela jabuka.trule jabuke pokusavaju na sve nacine privuci zrelu jabuku kako bi i od nje napravile trulu jabuku koja bi se savrseno uklopila u drustvo trulih jabuka.ja to pokusavam sprijeciti,ali mi ne uspijeva.zelim to sprijeciti jer mi zrela jabuka nesto znaci i zelim ju imati za sebe,ne zelim ju dijeliti sa trulim jabukama ili s ikim drugim.zelim tu jabuku imati samo za sebe,zelim da bude moja.moja,moja,moja i nicija tuda,samo moja.
i poruka za zrelu jabuku......ne mora zrela jabuka biti potpuno trula da bi ju ja mrzila....zrela jabuka u mojim ocima vec sad trune.......
nemojte misliti da sam skrenula,samo se bavim "dubokim" mislima i pokusavam ih objasniti na sto jednostavniji nacin......
Post je objavljen 08.12.2006. u 11:29 sati.