Ponos je zeznuta stvar.. znalo me kostat ohoho puta..
Al opet, kad malo bolje razmislim, u vecini slucajeva sam bila u pravu.
I zato i da dobijem priliku vratit vrijeme, vjerojatno bi isto napravila.
Mozda je to moja glupost, mozda samo tvrdoglavost.. tko zna.
Znam jedino da na to imam pravo..
A sto kad se nadjes u sredini, izmedju dva ponosa..
Ne mogu i ne zelim odabirat "pravu" stranu.. jer je nema
Obje su jednako krive i jednako prave.
A znam da im je tesko priznat da je to istina..
Zato zasad igram ulogu mirotvorca
Al vise mi se neda, previse me umara
I nemam volje vise trudit se nekome otvorit oci
da bi dokazala da ama bas nista nije crno/bijelo..
Odsad nadalje sam neutralna..
mozda se na kraju ipak sve u dobro pretvori
ako i ne bude tako, znam barem da sam pokusala ;)
Moglo bi bit..
da je lakse umrit
nego ljudima rec..
..oprosti..
Zato je koji put dobro progutat ponos
Samo ipak treba pazit da se pritom ne zagrcnes..
Post je objavljen 08.12.2006. u 11:59 sati.