Jučer dođem doma i moja Oliva sva važna dotrči do mene i izgrli me i izljubi. Drugi rođendan joj je bio 6. al je ona bila kod dede i bake, pa nije na vrijeme dobila poklon.
I viče baka iz pozadine: - Seka, poklon Olivi daj!
Ja brzo odlepršam u sobu i s ormara skinem poklon i dam joj ga. Dijeto oduševljeno vrećicom već, pogleda unutra, izvuče "jepe" majice i nastavi kopati po vrećici i izvuče pucketave lizalice koje obožava.
I sva sretna kaže mi - Ljelja sam!!!
Reko' - Šta si ti?!
- Ljelja sam!
Ja zbunjeno pogledam mamu i baku, a one obje sliježu ramenima.
- Daj mi opet reci šta si ti?
- Ljelja sam! Seka Megi, tolji! - govori pružajući mi jednu lizalicu.
A ja, zbunjena i ne znajući šta je "ljelja sam", krenem gledati okolo ne bih li shvatila što mi pokušava reći.
Kad na stolu vidim mali tanjurić s ostacima klope, mrvice i koricu kruha i čašicu s jogurtom....
- A jela si!!! Ribica sekina!!! Ona je jela! - govorim mami i baki - ona je skužila da ja svaki put, prije nego joj otvorim slatkiše pitam "mama, jel Oliva jela? jel smije sad papati bona?" i sad mi govori da je jela!
Ma sva je pametna, a tek dvije godine i jedan dan ima.... na tetu je povukla.... ;))
Post je objavljen 08.12.2006. u 08:06 sati.