Marketing
Perverzijom do plusa ili dekonstrukcija pohanog sira
Egzistiram u vidu pitanja ranojutarnjim odlaskom u kupaonu, nadolijevaći litre i litre vode. Flašica u kojoj uzgajam bakterije pored kreveta dobrano se ispraznila. Jučer sam skupio najbizarniji plus ikad. Sjećam se u vidu magle, no uvertira je počela time da sam dudu posla 6 poruka koje su redom bile prazne, svjedok je outbox folder u kojem je istih 6 praznih poruka bez ijedne riječi (inspiriran ogijem vjerojatno slijedio ruske formaliste koji tvrdiše da je nedostatak znaka također znak), a nakon uvertire dekrešendo: kad se odvojih od svog kolektiva poropješačio put kući a usput svratih do amerikan donata. Naravno naručio pohani sir s raznoraznim dodacima; "baci mi tabasko, feferone,... , stari", a kad ono - i tu slijedi bizarni plus - u jednom trenu uvidio neki ogroman paket pun novih pohanih sireva koji taman došli dostavom. Stajali ispod pulta. Rekoh valjda, pa eto i mojih pet minuta slava, pa ajmo op op, i zgrabio jedan, nagurao poput sudnjeg dana u svoj pre-premali džep i zadovoljno išetao iz američke krafne. Sad kad pijem vodu iz svoje bakkterijske flašice nekako mi dolaze flešbekovi da sam taj isti sendvič na kraju bacio putem, bio je totalno smrznut i možda čak nije bio pohani sir. No glavno je da sam koristio sredstva klasne borbe, kad već naš ćuske jučer ne bijaše s nama. Slamki dodjelujem plus zbog vida egzistiranja na-prosto, a jedna plusetina dabome ide našem ogiju. Pojma nemam zašto, ali samo to pojma-nemanje opravdava sve pluseve.
Idem dalje spavat. S mišlju da zasigurno postoji neki kripkeovski mogući svijet od svih mogućih svijetova, alternativno čistilište plusa i minusa u koje dospijevamo svi mi prije nego dospijemooo u minus i plus raj, i u kojem se možemo prisjetiti svih svojih pluseva i minusa kojih se ne sjećamo. Dr.-ove reminiscencije o tome da bi trebalo imat kameru kad ideš van pa chekirat drugi dan na tom su tragu. Apeliram da kamere svi nosimo sakrivene u broševima - jer nosit broš je naprosto. No molim za ne-prisjećanje istih minusa i pluseva od jučer jer 6 praznih poruka i borba protiv kapitalizma u vidu smrznuta sendvica govore i previše. Možda čak i dovoljno.
....a joj. evo ih! povratkom iz kupaone naviru plusevi. Ogijev tubitak u vidu egzistiranja u ženskom rodu svakako zaslužuje plus. Iva je svakako bila inspirativna jučer. Naftasha je barila Bojana Navojca, a na-dola-zeći segment kolektiva zaradiše minus evo-evo-jopijem koji nikada ne dospiješe. U vidu magle sugeriram plus diddyu. Pojma nemam zašto ali njegov osmijeh naprosto bijaše inspirativan. Dabome, u Europi je svirala "rekla si mi ono veče, rekla si mi sve, možeš imat moje tijelo, ali dušu ne" e da se sentimentalnost nagrađuje plusom zaradio bi suzu u oku da kažem kako sam umalo proplakao jer sam posta svjestan da minusiplus čistilište možda ne postoji i da vožnja Ričijevom limuzinom ostaje tek sjećanje. Glasam za repeticiju plusovanja jer osjećaj kada diddy uz tebe osmijehom na licu pjeva "Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne", bartovski stvarajući poetiku dimovima cigarete, je sasvim naprosto. (s točkom) i to je onda isuviše neponovljivo. Naravno, zapisujem si minus za senti-metaliku. Oksimoronko zaradiše plus bitkovanjem i osmijehom.
Možda je znak znaka da starim, no nekako mi se urezuju osmjesi. Mislim da sam shvatio svu sirovu i surovu pohano-sirastu nestalnost egzistencije kada obolio na oba uha. Lijevo, pa desno. Sad je ok. Tješio me drug Vladmir, izrekom "Ili će socijalizam pobijediti uši, ili će uši pobijediti socijalizam". I, naravno pripisujem si minus za stalno ponavljane te teze, ali kada naš drug to izjavi početkom stoljeća jer su majkom-svih-zemalja-Rusijom-našom počele harati uši, onda je to naprosto naprosto. Zapravo mislim da je Drug nagovijestio Mišela i mikrofiziku moći, sugerirajući nam da su one (uši) posvuda i da samo čekaju da unište socijalizam, no o tome otom-potom, ili kao što kazaše Ogi, lokativ-vremenska izjava. Btw, kad još nije dospio veliki ostatak mip-a Ogi je (iznova) citirao Kiša i tako začinio svoj jučerašnji vibrato. Prije toga skupismo plus naručivši dvije travarice dvijema šmokljanicama na stolu pored, sa sugestijom konobarici da kaže "od tajnih obožavatelja". Kučke nisu popile isto, stoga smo mi. A političku nekorektnost ovakvom izjavom opravdavam mišlju da su kučke svi koji ne popiju travaricu naručenu od tajnih obožavatelja.
Inače, mislim da jučer nisam bio biciklom vani. Odnosno siguran sam nadasve, ali putujem do kupaone puneći vodu s mišlju da je bicikl sigurno tamo-negdje-iksfajlovski-autder. Pojma nemam zašto ni kako i više fakat ne znam čemu sve to. Općenito. Egzistencijalizam broširan u vidu kamufliranja bitkovanja tubitka. Jest, Oksimoron je zaslužio plus. Poga također jer ima novu frizuru. Makar je označitelj/riječ/naziv/itsl. "novo" zapravo relativan. I apeliram da se uvede nova kategorija koja dozvoljava pripisivanje plusa pod izlikom da je plus zaslužen samim ne-sjećanjem na plus. Zapravo metafizika plusovanja se na kraju krajeva svodi na onaj nesjetljivi plus. Najveći plus je uvijek onaj kojega se ne možemo sjetit.
I jebite se svi, nisam postmodernist, ma koliko vi to htjeli.
Flego, a šta mi drugo preostaje.
Post je objavljen 08.12.2006. u 07:55 sati.