Iskreno mi je žao što otvaram ovaj blog. Iskreno se nadam da ga nitko neće ćitati i da mi nitko neće ostavljati komentare.
Moj psihijatar mi je savjetovao da pišem, niste vi krivi. Trebam ispucati sve moje unutarnje tenzije, a kako nemam nikog tko bi me slušao duže od pola sata (toliko traje moja tretman kod psihijatra - trebao bi trajati duže, ali toliko on može izdržati) morati ću pisati vama. Ali ne morate čitati. dapače. Nemojte čitati.
Ja sam najdosadniji čovjek na svijetu. Efekt koji izazivam kod ljudi dok govorim sličan je onome opisanom u Vodiču za galaksiju za autostopere pod poglavljem Vogonska poezija... Neki su možda pogledali film. Efekt koji izazivam na ljude kad me gledaju nije mnogo bolji. Recimo da to usporedimo sa pažnjom koji ljudi posvećuju ispovraćanom pločniku.
E sad, ima takvih koji to vole gledati pa čak i pokušavaju prepoznati pojedine komadiće hrane u izbljuvku. Ako ste izdržali sve do tuda, i vi ste možda jedan od takvih. Za vaše dobro završiti ću sada ovo - nemojte se sutra vraćati. Biti će samo gore...
Post je objavljen 07.12.2006. u 23:35 sati.