Radnja ove tragedije započinje u talijanskom gradiću Veroni gdje se među dvjema moćnim i uglednim obiteljima-Capuleti i Montecchi zametnulo žestoko neprijateljstvo.
Ova drama priča o iskrenoj, neobuzdanoj i bezgraničnoj ljubavi dvoje mladih-Romea i Giuliette. Shakespeare progovara da bez istinske, čiste ljubavi, za koju su živjeli Romeo i Giulietta, ovaj svijet ne bi imao smisla. U tragediji, William suprotstvlja njihovoj vjekovitoj ljubavi lažnu i prolaznu ljubav Romea spram Rozalini.
Romeo odlazi na bal pod maskama u Capuletijevu kuću. U ono vrijeme to bješe čast. Dovoljan pogled bijaše da se ove dvije mlade duše sjedine i zaborave na svu mržnju i prokletstvo njihova svijeta. Jedan trenutak pretvori se u čistu, vjekovnu ljubav koja nadilazi ljudsku mržjnu, svijet banalnosti i spletkarenja.
˝Što nazivljamo ružom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.˝
Giulietta, saznavši tko je Romeo ne tuguje, već želi voljeti kao nikada. Nije bitno je li on Montecchi, nije bitno je li on Romeo... Ovom zaljubljenom paru bitna je samo krhka, senzibilna ljubav. Romeo pod njezinim balkonom govori o svojoj neobuzdanoj ljubavi, o svojoj strasti te o svom jadu koji ih je zahvatio.
Dvije romantične duše odluče se tajno vjenčati. Odluče svoju ljubav uzvisiti na sveti sakrament. Fra Lovro, koji razumije i prepoznaje tu ljubav, pomaže mladima da se sjedine. Fra Lovro; sluga Božji, utjelovljenje pobožne i svete osobe jedini je speman boriti se za ˝zabranjenu˝ ljubav.
Giulietta podari svoju dušu i svoje tijelo Romeu u prvoj bračnoj noći. Kakva je samo ljepota te bračne noći... Brak koji je konzumiran samo jednu jedinu noć. Te oni dvoje postaše jedno. Njihova ljubav je sveta.
Mercuzio, Romeov najbolji prijatelj, dolazi u sukob s Tebaldom te umire. Mercuzio je dao sebe za Romeovu ljubav i ne poznavši je. Žrtvovao je svoj život za ljubav svih vremena. Kako ta ljubav bolna bješe... Romeo, u znak osvete ubija Tebalda, pun bijesa i gorčine. Prisiljen je pobjeći iz grada. Njegova djeva, Giulietta boluje za tom nesretnom ljubavi. Spas pronalazi u fra Lovri koji joj pomaže izbjeći vjenčanje s Parisom. Ispija napitak te pada u dubok san. Svi mišljaše da je mrtva.
Romeo, saznavši za to, pun tuge, jada, bijesa, pronalazi otrov kojim će zgotoviti svoj život. Odlazi na grob svoje ljubljene. Tamo susreće Parisa te se pobiše. Paris padnu mrtav.
Romeo, čiji život sad bješe uništen, ispija otrov.
Probudivši se, Giulietta pronalazi kraj sebe beživotno tijelo Romea. Ne mogaše vjerovati.
Poljubi Romea nadajući se da i za nju osta kap otrova, uzima bodež...
U tom trenutku, njihova ljubav ˝na prvi pogled˝ biva uzvišena. Ta čista, bezgrješna, krhka ljubav pronalazi svoj kraj u svetosti toga čina. Oni dvoje umru postavši jedno zauvijek. Njihova ljubav bješe ljubav koja je samo voljeti htjela, i ništa više. Ali, takvu, vjekovitu i beskonačnu ljubav svijet ne mogaše razumjeti...
Kao što Sofoklova Antigona kaže kako je samo zbog ljubavi došla na svijet...
Post je objavljen 07.12.2006. u 21:38 sati.