čini se kao da je napokon došlo vrijeme da budem sretna,ali uz sve to imam osjećaj da nešto fali..imam kao prvo super frendove koji su uz mene uvijek,super ocjene,super dečka(mislim imat ću..ali to je gotova stvar)ali uz sve to tu je jedna praznina u kojoj je prije bila "smještena" jedna osoba ali nakon nje je ostala jedna velika praznina..najgora stvar u svemu tome je to što ne razumijem zašto je on nemože "popuniti"...stalo je meni do njega,naravno ali jednostavno ma neznam...zbunjenost, zašto samo jednom stvari nemogu biti jednostavne i jasne..no da je tako, bilo bi malo dosadno živjeti..jer bi svijet bio samo tunel kroz koji prolazimo bez ijedne zapreke..
ma mislim da vam je već dovoljno mog cviljenja...pa je to sve..
Post je objavljen 07.12.2006. u 21:10 sati.