Siromašni je mlinar bio ponosan na svoju kćer, pa se njome rado hvalio. Našavši se pred kraljem reče kako je ona vješta koliko i lijepa, pa tako od slame zna presti zlato.
Zainteresiran za proizvod te vještine kralj pozove djevojku u dvorac, a kad je došla odvede je u prostoriju punu slame, dade joj kolovrat i preslicu i pod prijetnjom smrću naredi da do jutra svu slamu isprede u zlato.
Ostavši sama u zaključanoj prostoriji, djevojka brizne u plač, jer nije znala presti slamu u zlato. Uto se otvore vrata i uđe patuljak (ili vilenjak) koji je upita zašto plače. Kad mu je rekla, čovječuljak je upita što će mu dati ako umjesto nje on isprede slamu u zlatu. Mlinareva kćer mu ponudi svoju ogrilicu. Patuljak prihvati ponudu i do jutra svu slamu isprede u kalemove zlata.
Kad je vidio sve to zlato, kralj je bio zadovoljan, ali ne posve zadovoljan. Zaključa djevojku u veću prostoriju s više slame nego u prethodnoj i naredi joj da je isprede u zlato uz istu prijetnju. Opet se pojavi patuljak, upita uplakanu djevojku što će mu sada dati ako i ovu slamu isprede u zlato. Ona mu ponudi prsten i slama je do jutra bila prerađena u zlato.
Videći toliko zlato kralj pomisli kako bogatiju ženu od nje, premda je mlinarska kći, neće naći, pa je zaključa u još veću prostoriju s još više slame, no ovoga puta uz obećanje da će mu postati ženom ako je uspije pretvoriti u zlato.
Kad je djevojka ostala sama, dođe patuljak po treći put, no ona mu više nije imala što ponuditi da plati preradu slame u zlato. Patuljak joj predloži da mu, kad postane kraljicom, dade svoje prvorođeno dijete. Djevojka pristane, patuljak obavi posao, kralj održi obećanje i mlinareva kći postane kraljicom.
Kad je rodila dijete, kraljica nije mislila na obećanje što ga je dala patuljku, ali jednog dana on bane pred nju i zatraži izvršenje ugovora. Ona mu ponudi blago umjesto djeteta, no patuljak ostane pri zahtjevu da ispuni obećanje. Ganut njenim plačem i kukanjem, patuljak se sažali i obeća da će joj ostaviti dijete ako u tri naredna dana otkrije njegovo ime.
Kraljica je izgovarala i najčudnija i najrjeđa imena, ali patuljkovo ime nije uspjela pogoditi. Trećega joj je dana jedan sluga rekao kako je duboko u šumi vidio smiješnog čovječuljka kako pleše i čuo ga da pjevuši pjesmicu u kojoj sebe naziva Cvilidretom.
Časak kuham, časak pečem,
časak se po šumi šećem..
Sutra ću si u dvor sina
dovesti ja kraljičina..
Ako mi ne odgoneta
da se zovem Cvilidreta..
Kad je patuljak došao i upitao je zna li mu ime, kraljica se s njim prvo poigrala navodeći kriva imena, a zatim je izgovorila pravo. Patuljak se na to silno razbjesni, te u pustom bijesu tako žestoko i duboko udari i zari desnom nogom u zemlju da je propao do trbuha, a onda, sve u svojoj jarosti, obadvjema rukama zgrabi lijevu nogu i tako sam sebe razdrije nadvoje.
tu bajku sam slušala kad sam bila mala..i baš mi je lepa..još uvijek..heh
Post je objavljen 07.12.2006. u 21:07 sati.