Večer nam šapuće,jedan pored rugog,gledamo se...zvijezde promatraju nas,dvoje zaljubljenih...
Uhvatio me za ruku i smijući se zadržao me.Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga;bio je blijed,a vjerojatno i ja,pustio mi je ruku.Ali samo zato da bi me odmah privukao u naručje i zagrlio.Smeteno sam mislila:To se mora dogoditi,to se mora dogoditi.A onda je počelo ljubavno kolo:Strah i žudnja zajedno,nježnost i žestina,i onaj oštri bol koji se pretopio u pobjednički užitak.Imala sam sreću-a on potrebnu nježnost-da ga otkrijem već toga dana.
Došla sam kući uznemirena,sretna,zadovoljna...svi osjećaji su prošli kroz mene...Sjela sam na balkon i osluškivala osjećaje koje nikad nisam doživjela.Pokušavam ih prepoznati...uzalud...
Uzela sam cigaretu sa stola,kresnula žigicom po kutiji.Ugasila se.Upalila sam drugu,oprezno,jer nije bilo vjetra,samo mi je ruka podrhtavala.Ugasila se odmah kao i prva.Promrmljala sam nešto i uzela treću.I tada je,ne znam zašto,ta žigica za mene postala životno značajna.U tom trenu,sve je oko mene nestalo,i vrijeme,postojala je samo ta žigica,moj prst i siva kutija.Srce mi se uznemirilo,žestoko je počelo udarati,grčila sam prste nad žigicom,ova se upalila,hitro sam je primakla licu,dotakla cigaretom i ona se opeta ugasila.Pustila sam da kutija padne na zemlju,sklopila sam oči.
Post je objavljen 07.12.2006. u 17:33 sati.