RAD U SVEZI S RATOM
Puno je ljudi pitalo dali je moguće da grupe pomagača učine nešto u svezi s ratom .
Članovi grupe pomagača tijekom rata plemenito i predano rade . Mislim i mogu reći da su od neprocjenjive koristi i pomoći . Za tu svrhu naša je grupa znatno povećana . Čak postoje i pomagači izvan našeg kruga . Za rata nam tisuće ljudi nudi pomoć , oni koji vjerojatno nikada prije nisu razmišljali o mogućnosti takvog rada .
Stanje koje nameće rat na mnogo je načina neobično . Tisuće i tisuće ljudi iznenada je bačeno u astralni svijet . Uglavnom su to jaki i mladi ljudi , a gotovo većina njih pripada najnaprednijim rasama svijeta . Čovjek koji umire u starioj dobi iscrpio je većinu svojih emotivnih energija . One koje su još uvjek aktivne ipak su slabe , lako ih kontrolira i uglavnom mu ne zadaju puno poteškoća . U čovjeka koji umire u cvijetu mladosti i u punoj snazi emocije su na najvišem stupnju . Sposoban je patiti kroz njih jednako kao što je sposoban kroz njih uživati . Zbog toga njegov astralni život predstavlja različit spektar problema koje treba riješiti .
Što je sa ljudima koji umiru iznenada ?
Neki od njih su dugo vremena nakon smrti nesvjesni svijeta u kojem se nalaze, poglavito zahvaljujući posljedicama prestruktuiranja materije astralnog tijela o čemu
se govorilo u prethodnom poglavlju . Cjelokupna grublja astralna materija stavljena je na površinu astralne ovojnice što rezultira time da se djelovanje primanja i izražavanja
odvija kroz grublji tip materije ( vibracije na koje će odgovoriti )
Čovjek koji je vodio umjeren život nije navikao koristiti tu grublju materiju . Sve više emocije - ljubav, devocija , simpatija , patriotizam - koriste finije djeliće astralnog tijela .
Samo niže emocije kao što su - senzualnost . ljutnja, zloba ,mržnja koriste grublje dijeliće . Smrću čovjek ne mjenja iznenada narav i ne počinje odmah koristiti vibracije na koje je navikao . Svjestan može biti kroz vanjski omotač astralnog tijela , a ostaje zatvoren unutar ljuske od grube materije , može živjeti u nekoj vrsti ružičastog sna , sretno nesvjestan svih neugodnosti oko sebe sve dok se grublji djelići potpuno ne istroše i dok se ne probudi na višoj razini . Taj proces može trajati tjednima , ponekad čak i mjesecima .
Neki u trenutku smrti doživljavaju samo trenutnu nesvjesnost, poslije jakog šoka osjećaju se puno bolje i lakše nego ikada prije . Razlog tomu nije samo oslobađanje težine tijela . Više je to posljedica atmosferskog tlaka ( 15 funti na kvadratni inč ; 1 inč =2.54 cm; 1 funta =453,59 grama ) u iznosu od dvije tone na čitavo tijelo .
Toliko smo naviknuti na njega da ga podnosimo ne znajući za njegovo postojanje .
Tek kada ga se oslobodimo vidimo da smo izgubili nešto izuzetno teško i deprimirajuće
Post je objavljen 07.12.2006. u 17:27 sati.