Danas sam nakon 9 godina šutnje primila mail od jedne drage osobe...osobe s kojom sam trebala dijeliti budućnost, ali, eto, nastala je samo šutnja duga 9 godina. Ono što me najviše iznenadilo je to da se kod njega u životu apsolutno ništa nije promijenilo (za razliku od mojeg života i skoro svakodnevnih olujnih promjena...)..ali to je tako kada ljudi žive u vrlo udaljenim svijetovima...što me podsjetilo na jednu pjesmu:
"Ne može se uhvatiti sjeta
od života što kao Dunav teče
jer je život i svjetlo i tama nekad jutro a nekada večer
jer je život i svjetlo i tama nekome jutro a nekome večer
Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš
Neki žive blizu a daleko
Kao kamen ne mogu se maći
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu pronaći
I kad se za ruke drže stalno
U mraku se ne mogu dotaći
Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš
Ali dotaknu se niti života
Dvije sudbine kao jedna traju
Ili se dodirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju
Ili se dodirnu ili se ne dodirnu
Ali jedna za drugu dobro znaju
Tko te ima taj te nema
Tko te nema taj te sanja
Tko te sanja taj te ljubi
A ti o tom pojma nemaš"
Eto, toliko od mene za danas. Za sve nesretne ljubavi na svijetu.
Post je objavljen 07.12.2006. u 14:22 sati.