E, da, od danas nosim broj 23, baš poput Michaela Jordana...
Samo, ne nosim ga na dresu , već 23 godine na leđima... To su već godine... svaki rođendan nakon što sam prevalio 20-u razmišljam kako sam kao klinac gledao na to kad je netko rekao da netko ima preko 20 godina...to je za mene bio starac...totalni...a danas...osjećam se kao da sam završio osmi razred...
Ništa se nije promjenilo... došlo je iskustvo, naravno, ali dijete u meni ne stari.... i tako neka bude zauvijek...
Što ima novog u 23-oj ? 
I dalje sam ona ista budaletina, i dalje me briju iste stvari , i dalje se diim sitnicama koje život čine, te svakog trenutka sam sebe iznenadim nekom provalom... o željama ne moram, jer će se svaki moj post svesti na želje...želim samo zdravlje...to želim od Boga...za drugo ću se sam pobrinuti...
Evo , 10 ujutro je, ja sam već primio 30 sms poruka sa čestitkama...lijep je to osjećaj da te se ljudi sjete, pogotovo neki s kojima nisi u nekoj komunikaciji svaki dan...
Ne volim kad kažu ''danas je tvoj dan''...meni je to dan kao svaki drugi....kada me se svi sjete, hehe...
Uzevši u obzir da se i nisam nešto naspavao noćas, a danas imamo jako puno obaveza sa bandom , odoh ja leć u krevet...
I da se pohvalim...dobio sam jako punoooo poklona.... sad vidim da se isplati kada ja poklanjam...ne znam da li to znate o meni , ali ja više volim poklanjati nego dobivati...ali ozbiljno...pogotovo kada nekoga iznenadim , a da se ne nada, bez povoda... uglavnom , skužio sam da me neki ljudi itekako slušaju dok pričam i pogađaju poklone točno ''u sridu''... :)
Naravno, svi pokloni su mi neizmjerno dragi , ali jednostavno MORAM , moram , moram , izdvojiti papuče sa likom neke lude kravice , one mekane, koje želim all my fuckin' life! Tnx, J.... ![]()
Danas kada pođe dan , malo ću poslikati poklone i staviti ih ovamo...majko mila, koje sam ja dijete... :)
Post je objavljen 07.12.2006. u 09:59 sati.