Postoji samo iskustvo ovog trenutka,
a u ovom trenutku tvoja sam, uz tebe stojim...
I niti jedna nebeska sila,niti jedna riječ nije jača i primamljivija od ljubavi tvoje...
I kada sunce se smije našoj nesvakidašnjoj sreći...
I kada kišne kapi tuku u okna mog prozora...
I kada nevera munjom osvijetli horizont...
I kada oblaci prekriju nebo...
Ja uz tebe ostajem...zauvijek...tvoja...
Ponekad ne vjerujem sama sebi...ne prihvaćam istinu...kako vjerovati da te osjećam toliko jako kao da si dio mene...
Jedno srce,jedna duša razdvojena u dva tijela...
Uvijek me iznova bez riječi ostavi nešto što nisam imala hrabrosti reći...da osjećam,da jednostavno znam...
Tvoj nemir,tvoju bol kako kola mojim žilama...
Tvoja poruka,tri riječi napisane na brzinu...riječi iz kojih sam znala da je istina,da sam s tobom živjela tvoju misao,tvoju tugu...
Tako želim da možeš,da znaš da sam uz tebe sada...da te dotaknem svojim srcem,pomilujem te svojim mislima...ponesem dio tvog tereta...
Volim te...bojim se te snage...ovo nije igra...cijelim svojim bićem sam tvoja...
Nikada nitko,ljubavi moja...nikada nikoga...nikada prije i nikada više...
Post je objavljen 07.12.2006. u 00:14 sati.