Oduzimaju dah dok vrte me u krug...i opet...i ponovo...u krug.
Omataju moje tijelo šarenom svilom haljina crnih žena, crtaju po njemu svoje znakove bojama zemlje.
Zatvaram oči, putujem dalje.
Očarana glasom pustinjskog beduina srce puštam da luta.Preko pješčanih dina, kroz tamne šume gdje žene ratnice uzdignute glave klanjaju se Bogu Sunca, preko dalekih mora na čijim obalama prekrasne sirene začaraju mornare svojom pjesmom.
A onda zvuk,nečujan bilo kome sem mome srcu, tvoja ljubav me zove.Ostavljam sve, ni za čim ne žalim. Vraćam se, tebi kojeg volim.
Nečujan zvuk kojim me doziva tvoja ljubav ljepši je od svih pjesama na svijetu.
Post je objavljen 06.12.2006. u 23:58 sati.