ti...koji imaš najljepše smeđe oči...usne slađe od meda...dodir pamuka...zagrljaj zaštitnika...slomio si mi srce...ti...koji najbolje lažeš...tvoje su laži riječi koje bih i sad željela čuti...da me voliš...da me želiš...ti...najposebnija osobo mog života...moje dobro i zlo...nevinost i grijeh...ti...prvi si me imao...u srcu ćeš zauvijek ostati jedini...kojeg volim više od sebe...ti...izgubljena srećo...težnjo i tugo...ti...moja velika boli...shvaćaš li što ti želim reći?...moje si sve...pusta jutra...hladne noći...sunce koje više ne sija...jesenje kiše...bijeli snijeg...uprljan krvlju boli...moja si pjesma...ona najnježnija...i najtužnija...okupana suzama...moj si odraz u ogledalu...vidim te u svemu...čujem ti glas u pjevu ptica...žamoru ljudi...osjećam tvoj miris dok spavam i kad se budim...moj si izgubljeni san...izbrisane iluzije...još uvijek me ljubiš...još uvijek si moj...ali samo dok se ne probudim...sanjam otvorenih očiju...živim lažni život...sve je laž...da sam te preboljela...da te ne volim...da više ne drhtim na spomen tvoga imena...ne,samo što suze krenu i otkrivaju moju bol...ali ne plačem zbog tebe...tako samo kažem...ti nisi moja bol...samo od tebe bolujem...i ne mogu ozdraviti...nije bio za mene...nije išlo...moram se tješiti...a utjehe nema u lažnim riječima...ni tuđim savjetima..."preboljet ćeš ga,mlada si,ponovno ćeš zavoljeti,zaboravi"...mlada jesam...ali zavoljeti neću...ne,ovako više nikada...preboljeti neću...ne mogu kad je bio dio mene...možda će jednom kad prođe dosta godina manje boljeti...ali zaboraviti nikad neću...najljepši dio života...nekoga s kim sam dijelila sve...njegove riječi...nježnosti...to ću zauvijek pamtiti...ti...moje si sve...volim te...a ne smijem ti reći...želim te...a ne smijem...pola si mene...a nisi više moj...
Post je objavljen 06.12.2006. u 16:58 sati.