Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/terradesolata

Marketing

ŠTO PRAVI RATNICI RADE SUBOTOM UJUTRO



7:00

Trupe su u stanju pripravnosti. Ratnici svih dobnih skupina čekaju na znak. Sunce se ne nazire na horizontu zbog gustih, bezbojno -namrštenih oblaka. Pogledi ratnika ne susreću se međusobno, jer njihove oči obavija neka mračna strepnja, neka mutna nevjerica. Grčevito se primaju svatko za svoje oružje, dok im lagani povjetarac miluje brigama izborano lice.
Kao nošena tim povjetarcem, a moglo bi se i zamisliti da je proizašla iz kolektivnog raspoloženja, negdje u pozadini se čuje Beethovena 9. simfonija u D-minoru, njen prvi dio; allegro ma non troppo e un poco maestoso.
Iako su različitog podrijetla i ne poznaju se međusobno sve ih muči isto pitanje: Hoće li uspjeti ući unutra? Zaista, hoće li svi uspjeti ući kroz ta vrata, kroz presveti Valgrind u Valhallu modernog doba? U iščekivanju nabrajaju na prste svoje vrline i mane te ratničke zasluge...




8:00

Nakon punih sat vremena napetog iščekivanja, kucnuo je taj čas! Kroz zvučnike se prolama jasno i preglasno drugi dio Beethovenove 9.; allegro, molto vivace, a Valgrind se širom otvara i ratničko uzbuđenje je na samom vrhuncu, horda se doslovno obrušava na ta ogromna i presveta vrata. Bujica ljudskih spodoba izlijeva se u svaki kutak svetkovanog prostora, između polica sa šarenim nepotrepštinama, kavezima sa voćem i povrćem i hladnjačama sa svježe- crvenim mesom. Brige sa njihovih lica sada su izbrisane i svakog ratnika resi divan i blaženi osmijeh, jer tu su, u Valhalli, a cijene su doista jeftinije i sve je uistinu povoljnije. Sve ih prati dobar stari Ludwig van, no oni to ne primjećuju, dapače, nadvikuju se i galame, narušavajući sklad prateće simfonije.



„Prokletnici nezahvalni!“- pomisli Odin –„Neka osjete što je to Božanski Gnjev, kada su toliko nesvjesni Božanske Ljepote! Nisu dostojni kročiti pod okriljem Valhalle!“

Radi boljeg opisa Božanskog Gnjeva vraćamo se na početak istog dijela simfonije ali ovog puta puno žustrije, baš kao u „Paklenoj naranči“, kada Alexa zarobe i muče puštajući mu istu na sav glas, a on urliče i pati....



9:00

Svi ratnici su istjerani u Hel, Niflheim i ostala mjesta gdje idu oni koji ne dospiju u Valhallu. Tamo su cijene puno više, a naranče su bez okusa i mirisa. Plač se prolomio Pustom Zemljom.





11:00

Promeškoljio se u krevetu i žmireći pogledao na sat. Sunce je kroz rupice na roletama našlo put u njihovu sobu. Malo je zijevnuo a zatim je protegnuo ruke i vrat. Kratko vrijeme je gledao u strop, tek toliko da „dođe k sebi“. Okrenuo se na desnu stranu i pogledao ju. Ona je još spavala. Približio joj se s leđa ležeći na boku i zagrlio ju. Ona se promeškoljivši se, svojom stražnjicom namjestila uz njegove prepone. To ga je pomalo uzbudilo, pa joj je lagano skinuo gaćice i dotaknuo prstima između nogu. Bila je vlažna. Lagano je ušao u nju i tako su neko vrijeme vodili ljubav ležeći na boku, pospanih glava na jastuku.
Negdje iz daljine kao da je kroz njihova prozorska stakla prateći zrake sunca u sobu dopirao treći dio Beethovenove 9. simfonije; addagio molto e cantabile.
Subota je , oni ne rade i nigdje ne žure, zagrljeni i pomalo mamurni prepuštaju se ostacima sinoćnjeg sna.
„Čuješ li tu divnu glazbu?“-upita ga ona.






Post je objavljen 06.12.2006. u 15:07 sati.