Marketing
Darovi Svetog Nikole
Valjda su i u nekoj prapovijesnoj ljudskoj civilizaciji postojali darovi. Primjerice kad se muškarac s plijenom iz lova pojavio na vratima spilje, zasigurno su se radovali i njegova žena i djeca i ostali bez obzira na dob. Svakom obiteljskom čovjeku, pa tako i meni, velika je radost kada može svojima, posebice djetetu, darovati nešto lijepo u neke prigodne dane. Moj sin je napisao pismo Svetom Nikoli u kojem je uz ostalo pisalo.“…Ove godine imam samo jednu želju, a to su originalne lego-kocke, pa te molim Sveti Nikola, da mi to doneseš. Svakako donesi i darove jadnoj djeci…..“ Kad smo to pročitali supruga i ja, objasnili smo mu da je umjesto „jadnoj“ možda trebao napisati siromašnoj djeci. To je ispravio u pismu, a mi smo eto znali što nam je činiti ako ga mislimo zadovoljiti. Jutros me oduševljeno nazvao i rekao da je Sveti Nikola ove godine 100% pogodio. Sada mu treba i telefonska kartica, jer pošto nema mobitel, htio bi da nas može katkada nazvati iz telefonske govornice u hodniku škole. To ćemo riješiti danas pa vjerujem da će biti zadovoljan. Moj sin je jako skroman i ima razumijevanja za druge ljude u nevolji što mi je posebno drago. Kad smo već kod darova i poklona ja sam mišljenja da i njih valja zaslužiti i da se daru ne treba nadati ako on nije nečim zarađen. Već sam pisao koliko sam želja imao u djetinjstvu, od originalnih traperica, kaubojki, električnih gitara, pa čak i automobila. Sve sam to žarko želi i na kraju sam sam sebe nagrađivao time, kad je za to došlo vrijeme, odnosno kada su se za to stvorili odgovarajući preduvjeti. Čovjek mora vjerovati u to da su možda naizgled i preskupi predmeti zapravo lako dostupni. Krećem se u društvima od onih kojima je velika radost imati čime svaki dan nahraniti obitelj, pa sve do onih kojima skupi automobili, stanovi i kuće ne znače puno jer ih imaju koliko god žele. Velika je radost biti u mogućnosti drugima činiti radost i sreću. Koliko puta sam odbio obilne objede na domjencima i kojekakvim primanjima, a poželio nešto od toga odnijeti kući ili nekim siromašnim obiteljima znajući da će to na kraju biti i onako bačeno. Materijalističko društvo u kojem živimo i u kojem sve više nameću pravila nužnosti trošenja, ulazi u naše obitelji i pokušava poremetiti prioritete. Nema tih novaca koji mogu platiti vrijeme provedeno u obiteljskom krugu. Evo dobio sam danas nekakav bon (od firme) kojeg trebam realizirati u jednoj trgovini. Baš lijepo. Svi troje ćemo krenuti u šoping, i umjesto poput bahatih bogataša, pokupovat ćemo najprije ono najnužnije za kuću. I supruga i ja dobro znamo da će sin opet „doći na svoje“ pa će biti i za njegove želje. Hvala Bogu.
Post je objavljen 06.12.2006. u 14:50 sati.