Jutros je mi slucajno u komp zalutalo nekoliko mailova koji se bave viznom politikom EU prema zemljamma zapadnog Balkana. Tek me je konkretna inicijativa civilnog drustva, makednoskih NGO-a, koji pokusavaju sakupljanjem potpisa potpore utjecati na EU parlamentarce i izvrsnu vlast da promjene restriktivni vizni rezim, nagnala da o ovome i pisem.
GET VISAble druga je kampanje, ali na europskom nivou, u kojoj European Youth Forum skrece pozirnost na nelogicnost viznog rezima i njegovo sprecavanje slobode kretanja studenata i mladih radnika u zemlje EU.
A i studenti sami ponekad mogu biti sredstvo pritiska. proljetos u Becu, na Balkan Case Challenge natjecanju, napisali su Visa Liberalization Resolution , zatrazivsi pravo na sudjelovanje u europskom akademskom razvoju i razmjeni. Rezolucija je dostavljena austrijskoj povjerenici Beniti Ferrero-Waldner, Olliju Rehnu, austrijskom MEP-u Hannesu Swobodi koji je njihov zahtjev uputio izravno Vijecu.
Ko nije dozivio, makar tek vizualno, rijeku ljudi pred zapadnoeuropskom ambasadom u nekoj od zemalja sto Hrvatskoj granice na istoku, ne moze opce pojmiti sto znaci biti ponizen toliko da cijeli radni dan moras izgubiti kako bi se dokopao vriejdnog (i skupog) ziga koji ce te prevesti preko granice: Schengenske vize.
Nesto se napokon pocelo dogadjati i u Briselu, pa je Vijece ministara EU prije mjesec i nesto Europskoj komisiji odobrilo mandat za pregovore o olaksavanju viznog rezima. A početak pregovora od 30.11. o sklapanju sporazuma o readmisiji i olaksavanju viznog rezima za zemlje zapadnog Balkana signalizira i Vladama, a posebice stanovnistvu, da ce se uskoro stvar napokon pomjeriti s mrtve tocke.
Jos prosle godine utjecajni think-tank International Crisis group objavio je studiju "EU Visas and the Western Balkans", predlazuci konkretne korake koje bi EU trebala poduzimati u 2006. radi pojednostavljanja izdavanja viza. Izvjesce "Visa Policies in South Eastern Europe" koje je East-West Institute objavio nedavno ukazuje da je upravo negativnost javnog mnijenja u zemljama zapadnog Balkana utjecala na EU institucije da izmjene sustav i predloze uvodjenje labavijeg. Prema dosadasnjim odlukama Parlamenta i Vijeca iz 2001., ulazak i kretanje Unijom olaksano je studentima, volonterima i clanovima akademske zajednice, bez obzira odakle dolazili.
Ipak, unatoc odredbi, daleko je to od idealnog u provedbi. Zemljama cije gradjane ambasade jase dakako ne pada na pamet uvesti vize za EU drzavljane po nacelu reciprociteta, a mozda bi i trebali. Jerbo mafijasi, pljackasi, politicari s zamrljanom prosloscu, ratni profiteri, zlocinci i ini, ionako sve ove godine lako prelazile granice. A obicni ljudi, ponajvise mladi, ostase eto u tami ne(po)znavanja druagcijeg. Sto samo kumulira mrznju i netrpeljivost prema susjedu i onima bogatima iz neke zapadnoeuropske drzave. I ostavlja ih u mraku. No konkretne incijative civilnog drustva poput ovih gore daju nade. Da nece svi BiH i kosovski studenti koje srecem po fakultetu prije ili kasnije postati Austrijanci, nego ce normalno moci putovati, zivjeti i raditi s pasosom kojeg im je sudbina namjenila.
Ajme, a mislih da ce ovo biti post od samo par rijeci..!
Post je objavljen 06.12.2006. u 14:10 sati.