Zasluge za osamostaljenje RH nisu istodobno i pravo na pljačku vlasništva zakonitih vlasnika, svojih građana.
Osamostaljenje znači demokratsko ponašanje u stvaranju zakonskog ozračja jednakoga za sve; upravljanje nacionalnim bogatstvom i poštivanje prava vlasništva onih koji su to vlasništvo zakonski stekli svojim radom.
Pretvorba a osobito privatizacija, koje su provedene u ratnom razdoblju osamostaljivanja Republike Hrvatske, zapravo su poništeni procesi.
Tako određuju: Ustav Republike Hrvatske; Hrvatski sabor u donesenim Zaključcima; Ured Državne revizije u svojim Nalazima; Međunarodni ugovori ratificirani u Hrvatskome saboru; Zakoni koje je donio Hrvatski sabor, a sve je to bjelodano pokazala i dokazala Udruga nezakonito razvlaštenih dioničara „Kulin Ban“, iz Zagreba, u svojim analizama u kojima je sintetizirala sve navedene zakonske osnove kojima su, zapravo, poništeni pretvorbeno-privatizacijski procesi.
Zakoni se provode, a ne tumače!
Pa bi se moglo reći: Car je gol! Car je metafora za vlast. Pa ako je metafora gola, onda su gole i njene prateće ljepotice – nešto starija i još uvijek vrlo poželjna mamica Pretvorba i njena zanosna kćerkica Privatizacija.
Krivci su, zna se, političke stranke, institucije sustava, i pojedinci u njima, dakle svi oni koji su kreirali, donosili, potpisivali i nisu provodili zakone, te kreirali, donosili, potpisivali i nisu provodili odluke temeljem tih propisa.
Većina odluka donesena je dvojbenim tumačenjem zakona i odredbi sa zakonskom snagom, a ne njihovom primjenom. Jer zakoni se primjenjuju, ne tumače se kako kome padne na pamet!
Naravno, sve je rađeno u interesu određene grupacije koja je počinila pljačku vlasništva svih građana Republike Hrvatske, a naročito umirovljenika i njihovih obitelji.
Zakoni za jednokratnu upotrebu
Pljačka je izvedena dobro sinkroniziranom akcijom oduzimanja zakonskih prava na dionice poduzeća koji smo svi mi stvarali tijekom svoga radnog vijeka.
Odgovornost svih onih koji su u tom prljavom poslu sudjelovali da se vrlo lako dokazati budući da su sve pljačkaške radnje opisane i sankcionirane u brojnim hrvatskim zakonima.
Točno je da su političke stranke pokušale, kao, ozakoniti tu grozomornu pljačku u novijoj europskoj povijesti, donošenjem u Hrvatskome saboru raznih odredaba i propisa, gotovo za jednokratnu upotrebu.
Neki su tako donošeni zakoni i propisi trajali od 29 sati do najviše tri mjeseca, a tek kadšto i nešto duže.
Sve se svodilo na to da se tako ozakoni oduzimanje zakonsko stečenog vlasništva. Putem nezakonitih otimačina banaka otete su ogromne vrijednosti, kao što su hoteli, poduzeća, nekretnine itd. Svega što je nastalo kao rezultat minulog rada mnogih generacija.
Dakako, takvi su zakoni suprotni međunarodnim Konvencijama, koje je Hrvatska baštinila kao pravnu stečevinu iz bivše države. A da i ne spominjem Ustav Republike Hrvatske.
Tu zbrku pokušalo se još više zakomplicirati donošenjem zakona koji su bili u suprotnosti s već donesenim zakonima.
Političke stranke, iste one koje su kreirale, donosile, potpisivale i nisu provodile zakone, te kreirale, donosile, potpisivale i nisu provodile odluke temeljem tih propisa, koje su sudjelovale u takvim radnjama od 1990. godine, a kojima su pljačkale građane svoje države, potpisaše Međunarodni ugovor s bivšim Republikama SFRJ, a sadašnjim samostalnim državama, i ne samo što ga potpisaše nego ga i ratificiraše i unesoše u pravni sustav Republike Hrvatske.
Autor teksta: S. Tabaković
Iz takvih je Ugovora nastao i Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Međunarodni ugovori, Narodne novine, 2/04), gdje u Aneksu G doslovno stoji:http://kanuny.blog.hr/