we!we!weee!..eto chitajuchi narode,Ljudi,carewi..zhiwa sam..
owak,da…Letim,zujim,diwLjam po kuchi…wech tu wiks,aL josh koi dej…
ugLawnom weLiko ->HWALA<- Ljudima koi su biLi uz mene owih dwa tjedna…otkad se borim s owom gadurom,mononukLeozom…hwaLa na posjetama,sLatkim riechima…hwaLa mojim jubawima MONY&iWY shto nedaju mojoj sLezeni da pukne…nedaju mi da diwLjam...mhm…hwaLa na bananama,mandarinama,kompotu od wishanja(tata,sjeti me se kad nawaLish na sLiedechi)…wochnim jogurtichima,sirupima…pudingu od chokoLade,bio-aktiwima iostaLimchudima…=)…hwaLa onom weLikodushnom Liku u hospitL shto mie kupio kawu,kou nesmiem pit…kako bez kawe sLiedechih nekoLiko mieseci!?...rrrr…
hwaLa naidrazhem mi razredu shto me ziwkaju,chekaju…sad su me se zazheLiLi...hihi…
a sad.owo je poseban post.barem meni…prwi put(najiskrenie shto mogu)pishem post o owim danima protkanim razmishLjanjem,chudnim osjechajima koi me progone wech duzhe wrieme…
nemorate ga chitat.mozhete sLobodno otichi sa bLoga.nechu ni znati da ste biLi.
mozhete ostawit komentar bez chitanja…a mozhete i prochitati…
aL kad wech pochnete,prochitajte do kraja…
u owom trenu kroz mene struji tisuche razLichitih osiechaja…od beskrajne sreche,preko tuge i chezhnje…preko usamLjenosti…do zadowoLjstwa i nadanja…
zashto!?...
to i ya sama sebe pitam.wech duzhe wrieme…wech dwa tjedna,od pochetka same boLesti.pa do sada…aL prokLeti odgowor nikako da se pojawi.nikako da prokleto iskrsne iz te proklete teme…
imam bezbroj stwari,bezbroj Ljudi koi me usrechuju…aLi ya i daLje trazhim josh neshto…
i onda…kad se zapitam koi ya kLinac wishe radim u owom zhiwotu,pochnem se gristi zbog swoe sebichnosti.odwrnem nirwanu…ono shto mi jedino pomogne da u swim tim misLima i osiechajima nadjem ono prawo.onaj prawi…
a sad!?nishta.sjedim.gladam u prazno…dok mi se pred zakLopLjenim ochima pojawLjuju krugowi misLi…razLichitih obLika.razLichite boje…niedan nemogu poshteno uhwatiti i zadrzhat za sebe…
da ga promotrim i wratim natrag.kao misao manje.kao osiechaj manje…
drzhati swe u sebi,sigurno nie prawo rieshenje.aL ni iskaLjiwanje na drugima takodjer.
a ya to u zadje wriem radim.bash to.kriwo mi je zbog toga.zbog toga se grizem.dopushtam da situacia wLada mnome.odurno se ponasham prema drugima.
o5 odskachem od teme…
jednostawno nemogu dowoLjno dugo drzhati swe te krugowe uz sebe.i ispijati njihowe obLike.boje.i prenostiti ih…
kriwo mie zbog tonu stwari…poLa od njih je bezwezno…besmisLeno…mnogima i smieshno…
a meni predstawLja wechu zapreku u daLjenjem razwianju sreche,zadowoLjstwa…
nekad imam osjechaj da nekima nepruzham dowoLjno Ljubawi…
nedawno sam zapLakaLa zbog toga…LazhaLa sam.razmishLjaLa.wrtiLa si zadnjih poLa godine u gLawi…i suze su potekLe.bez razLoga.bez powoda.bez ichega…smijaLa sam se,aL su one i dalje tekLe…faLio mi je nechiji zagrLjaj.nije wazhno chiji…samo jedan znak pazhnje…
moji prijateLji su biLi uz mene.i sad su…obiteLj je uz mene…aLi taj prokleti osiechaj me prozhdire prewishe.predugo.
pLakaLa sam zbog tog gLupog prokLetog osjechaja koji mi je jeo cijeLo tijeLo…swako Lijepo sjechanje…
a bezweze…
was miLijun bi se nasmijaLo na swe owo…aLi eto…u meni wrwi josh 999 osjechaja…
owo je samo josh jedan izLjew…potreba za nechim…nekad je teshko biti ya…
"…dugo sam disao sam,
glumeæi uvek da znam pravi razlog
mog prokletog èutanja…"
Post je objavljen 06.12.2006. u 23:47 sati.