Kroz ulicu su odzvanjali njeni koraci, ulica je bila pusta tek ponekad bi prošao pokoji auto natrpan klincima koji su tražili provod, obuzela ju je jeza, morala je proći pokraj kuće iz koje su vječito dopirali zvukovi razbijanja, šamaranja i jauka. Ona nije bila tip žene koji se bojao muškaraca, bojala se da će jednog dana ući u tu kuću i ubiti Boga u kretenu koji svakodnevno lema svoju ženu.
Opet su se začuli zvuci, ovaj put se radilo o početku svađe, psovao joj je mater kurvanjsku, kopilad koju je okotila i sve ostale kojih se mogao sjetiti u svojoj pijanoj izmaglici.
Nastavila je dalje, ostavljajući deranje iza sebe, njena crna duga kosa lelujala se u ritmu njezinih koraka, dodirivala je donji dio leđa golicajući goli dio kože. Majica sive boje samo je pojačavala crninu njene kose, a njene noge su bile uokvirene u crne kratke traper hlače, nije se voljela oblačiti kao sve one žene na naslovnicama, čak je izula i sandale koje je sada držala u ruci, mahala je njima kroz zrak tiho pjevušeći pjesmu koja joj nije izlazila iz glave posljednjih dana "Kao pjesma, živi kao pjesma, nježna kao pjesma ona je....!" Pojma nije imala zašto ju je ta melodija proganjala posljednjih dana, čak je i nije htjela pjevušiti, nije se htjela sjećati onih dana kada je bila samo Ana.....
Pred autobusnom je ponovno obula sandale, ne zato što se brinula što će ljudi reći već zato što se u busu moglo naći svakavih gadosti.
Stala je na stanicu i nervozno se šetkala, nikad joj nije smetala gužva niti to što se drnda s "običnim ljudima" u busu ili tramvaju, ali danas se osjećala drugačije....ušla je u bus i sjela na kraj autobusa nije voljela nikome okretati leđa a danas pogotovo..
U autobus je ušao čovjek kojeg Ana nije godinama vidjela, bio je visok, crn, jak, njegove zelene oči su šarale po autobusu tražeći mjesto za sjesti, a onda su se zaustavile na njoj.....Protrnula je, trebala je poslušati svoju nelagodu i odustati od busa "K vragu, kud baš danas i kud baš on!" uzela je mobitel i nazvala Tomu "Nemoj dolaziti pred mene, imam sitnih problema. Sama ću doći...ne nije ništa strašno!"
"Dečko ili muž?" upitao ju je čovjek, bez pitanja sjedajući na mjesto pokraj nje "Nijedno ni drugo, frend koji me trebao pokupiti! Dobro Andrija otkud ti, nisam te vidjela, koliko već nekih 10 godina ili više?" Nasmijao se " Da 10 godina, punih za dva dana ako se ne varam, nije da pratim ali ipak....Nego otkud ti u busu, čujem da si uspješna da imaš dosta love, kako to da se družiš sa smrtnicima?"
Znala je da će ju tako nešto pitati, ipak su posljednja tri mjeseca novine bile prepune vijesti o tome kako joj je Ivan ostavio dosta love i skoro sve svoje tvrtke i kako je njegova žena bezuspješno pokušavala tome stati na kraj. "Ma daj, ti me barem znaš....uvijek sam mrzila te umišljene glupače i glupane....stvarno misliš da bih se mogla promijeniti preko noći?" Nije znao što bi joj rekao, znao je samo da to nije ona njegova ista Ana od koje se rastao prije deset godina....
Sjećao se kako je tada bila nježna, tiha, njenih usana i njenog tijela, oduvijek je bila povučena i uvijek zadubljena u knjige, nitko joj se od frajera nije htio približiti...ne zato jer je bila ružna, Ana je spadala u onu kategoriju djevojaka koje su odjednom procvjetale, nije bila neka sex bomba ali je bila prekrasna....dečki joj jednostavno nisu prilazili iz dva razloga jer su smatrali da bi ih odbila, nikad nije obraćala pažnju na njih ili im treptala okicama u prolazu, ili zato jer su je smatrali čudakinjom, štrebericom koja zna samo gnjaviti o knjigama....On je skupio hrabrost i jednu večer je pitao želi li popiti piće s njim, pogledala ga je svojim skoro ljubičastim očima i samo kimnula....tada je sve počelo njegova prva ljubav i svi problemi koje je ona stvorila.....nakon dvije godine je odlučio da više ne može, volio ju je, znao je da će je to ubiti ali nije mogao dalje....
Oprostio se s njom te večeri i popeo se na pozornicu nikad do tada nisu svirali strane pjesme ali ovaj put je pjevao samo njoj "Please forgive me"....gledala ga je i tada ravno u oči, njene oči su se napunile suzama ali ništa drugo nije odavalo da plače....nakon što je otpjevao okrenula se i otišla a on se slomio.....nakon tjedan dana je otputovao u Ameriku ujaku, uzeo njihovo državljanstvo i samo povremeno dolazio doma....do sad je nije sreo...
Gledao je u njene oči koje su se toliko promjenile, u njeno lice koje više nije bilo nježno i usta koja su sada vjerovatno ljubila druge....Šutili su tako sve do Zagreba, ona je gledala kroz prozor a on je gledao u nju i tražio trag njegove Ane u ženi koja je sjedila do njega....
"Pa dobro Ana gdje si ti tako dugo, trebala si doći prije sat vremena!" Tomislav ju je mrzio prozivati, ali ovaj put je imao čudan osjećaj, bio je ljubomoran, iako mu je ona rekla svoja pravila....
"Jebiga, sjebao me totalno." Tomislav ju je upitno pogledao, zapalila je cigaretu i upitala ga "Jel te ikad sustigla prošlost?" Okrenula se i pogledala u čelična vrata koja su vodila u Boravak "Je'l živ...nemoj pretjerati....treba mi?", kad je odgovorio potvrdno zakoračila je prema njemu, otpuhnula dim i stavila dlan na njegovo međunožje......"Ovaj put želim da traje duže nego prošli!"............
Post je objavljen 06.12.2006. u 12:45 sati.